Crna Gora još uvijek nema kapacitet proizvesti ozbiljniji regionalni problem, ali će vlada Dritana Abazovića, za koju se čini da je u sve čvršćem zagrljaju srpskog i ruskog utjecaja, napraviti problem vlastitoj zemlji, ocjenjuju analitičari nakon posljednjeg diplomatskog skandala sa susjednom Bosnom i Hercegovinom.

Učešće ministara Vlade Crne Gore na skupu u Banjoj Luci, gdje su vlasti Republike Srpske proslavljale 9. januar, što je datum iz 1992. godine koji je za neke bosanske Srbe simbol nastanka tog entiteta, a za Bošnjake i Hrvate početak stradanja, premijer Abazović je nazvao skandaloznim tek nakon pritiska domaće i međunarodne javnosti. Američka ambasada u Podgorici, naprimjer, potez Abazovićevih ministara nazvala je “veoma razočaravajućim”.

Prije promjene stava u četvrtak, Abazović je rekao da neće smijeniti ministre pravde i finansija, Marka Kovača i Aleksandra Damjanovića, zbog njihovog učešća na spornoj proslavi, koju je i Ustavni sud Bosne i Hercegovine proglasio neustavnom. Vlada Crne Gore, rekao je Abazović, nije imala nikakvog udjela u tome što su njeni ministri prisustvovali obilježavanju tog entitetskog praznika.

“Ovaj primjer ukazuje i na nastavak krajnje problematičnih spoljno-političkih aktivnosti i stavova Vlade Dritana Abazovića, koji nas udaljavaju od zapadnog kursa, ali i urušavaju poziciju koju smo imali u regionalnom kontekstu”, rekla je Al Jazeeri Daliborka Uljarević, politologinja iz Centra za građansko obrazovanje.

“Treba podvući da nema ‘ličnog’ i ‘privatnog’ kad ministar jedne države ide u inostranstvo na politički skup, iako su neki od njih to tako pokušavali predstaviti, a sam Abazović je to u početku kategorisao kao ‘pravo na svoje stavove’ za koje je naveo i da ih ‘poštuje i cijeni’. Naknadno je i on takav postupak nazvao skandalom, ali to više zvuči kao iznuđena nego uvjerljiva reakcija”.

Od predvodnice do zemlje gubitnice

Otkako je 2020. podržao vladu Zdravka Krivokapića, a u aprilu prošle godine i sam postao njen premijer, Abazović je često pod kritikama u Crnoj Gori, zbog njegovih popustljivih stavova prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi i srpskoj politici iz Beograda.

Od augusta prošle godine Abazovićeva vlada je u tehničkom mandatu, nakon što je izgubila podršku u parlamentu.

Članica NATO-a, predvodnica regije u evropskim integracijama, Crna Gora je sve češće u sukobu i sa Zapadom. Šefica slovenske diplomatije Tanja Fajon najavila je krajem prošlog mjeseca da bi EU mogla zaustaviti pristupne pregovore sa Crnom Gorom zbog teške političke krize u zemlji.

Uljarević kaže da neki potezi Abazovića ukazuju da je premijer [u tehničkom mandatu] u čvrstom zagrljaju sa politikom „širenja srpskog i ruskog uticaja na region”. Crna Gora, rekla je, nema kapacitet napraviti šire probleme regiji, ali svakako radi na vlastitu štetu. Kao i druge zemlje na Zapadnom Balkanu, i Crnoj Gori je Evropska unija glavni ekonomski partner.

Svrstavanje uz Vučića i Putina

„Crna Gora nema kapacitet, još uvijek, da proizvede ozbiljniji regionalni problem, ali svrstavanje uz politiku koja to ima – mislim na politiku srbijanskog predsjednika [Aleksandra] Vučića, kao i [Vladimira] Putina – nesumnjivo je stavlja u stroj onih koji gube kredibilitet među zapadnim partnerima i ne mogu biti saveznici u evropeizaciji regiona“.

„U svemu ovom, opet kao najveća gubitnica može izaći sama Crna Gora, jer koristi koje ima od ovakvog svrstavanja uz retrogradne aktere su samo koristi pojedinih političkih lidera, a koji na žalost u ovom trenutku imaju značajan uticaj na procese donošenja odluka, dok je šteta za javni i državni interes Crne Gore nesumnjiva i velika“, kaže Uljarević.

Vlada Crne Gore se nije zvanično ogradila ni od poruka čelnika bosanskih Srba Milorada Dodika koji je na skupu u Banjoj Luci, kojem su prisustvovali Abazovićevi ministri, rekao da je vrijeme da „svi Srbi žive u jednoj državi“, što je, kako to zaključuje Uljarević, praktični poziv za nove sukobe, „jer takve objave u Bosni i Hercegovini su vodile, između ostalog, i prema genocidu u Srebrenici“ 1995. godine.

„Te poruka i politika koja iz njih proističe dovodi u pitanje teritorijalni integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine, ali i Crne Gore, Kosova, Hrvatske… i ona je u suprotnosti sa davno uspostavljenim, i dobrim, spoljnopolitičkim ciljevima Crne Gore u čijem fokusu je i održiva regionalna saradnja“, zaključila je Uljarević.