OBJAVE Marka Klajna
Doktor za stečaje upropastio Ripanj i Bujanovac,piše Mirko Klajn
Popović „visokorizičan“ za ofšor agenciju
Podaci procurili u okviru projekta „Rajski papiri“ otkrivaju da ministar bez portfelja Nenad Popović poseduje poslove i imovinu vredne više od 100 miliona američkih dolara. Advokatska kancelarija „Appleby“ iz koje su procurili papiri proglasila ga je za klijenta visokog rizika i otkrila kontroverzne poslove u kojima su učestvovale njegove ruske kompanije, kao i veze koje je imao s ozloglašenim finansijerom Markom Ričom.
Pišu: Dragana Pećo, Stevan Dojčinović
Samo nekoliko dana nakon što je imenovan za ministra bez portfelja zaduženog za inovacije i tehnologiju, Popović je održao sastanak sa ambasadorom Rusije u Srbiji Aleksandrom Čepurinom.
To nije predstavljalo iznenađenje, budući da je Popović smatran „ruskim čovekom u vladi“.
Njegova Srpska narodna partija osnovana 2014. zagovara bliže odnose Beograda i Moskve i protivi se pridruživanju Srbije Evropskoj uniji. Osim toga, svoju poslovnu imperiju Popović je izgradio upravo u Rusiji.
Veze Popovića sa Rusijom sežu više od dve decenije unazad, kada je upisao postdiplomske studije u Moskvi. Zalagao se za prodaju srpske naftne kompanije NIS ruskom državnom gigantu „Gazpromu“ i za izgradnju „Južnog toka“. Prema njegovoj biografiji, predaje na dva univerziteta u Moskvi. Nedavno je u jednom intervjuu rekao da je „ponosan“ na podršku koju dobija od tamošnje vladajuće partije „Ujedinjena Rusija“.
Nije jasno kako je Popović dobio ministarsko mesto, s obzirom da se zalaže protiv članstva Srbije u EU – što je prioritet Vlade Srbije.
Dokumenta pokazuju da uprkos divljenju i posvećenosti Rusiji i reputaciji patriotskog političara, Popović od 2008. godine ima boravište u Švajcarskoj gde i plaća porez.
On nikada nije skrivao da je imućan, ali su dokumenta po prvi put pokazala koliko je njegovo bogatstvo. Renomirana računovodstvena firma „PriceWaterhouseCoopers“ (PwC) procenila je da je tržišna vrednost njegovih poslova veća od 100 miliona dolara, otkrivaju „Rajski papiri“.
Dokumenta pokazuju da se u Popovićevoj mreži ofšor kompanija nalaze one registrovane na Kipru i Britanskim Devičanskim Ostrvima (BVI), kao i da ima firme u Rusiji. Nekretnine poseduje u najmanje tri zemlje – Srbiji, Crnoj Gori i Rusiji.
„Rajski papiri“ takođe otkrivaju da je Popović, dok je bio potpredsednik Narodne skupštine i član Demokratske stranke Srbije, planirao da reorganizuje svoje bogatstvo i kontrolu nad mrežom ofšor kompanija premesti na Ostrvo Man i osnuje trast u Hong Kongu. Ovi planovi, međutim, nisu se ostvarili.
Mejlovi procurili u „Rajskim papirima“ pokazuju da je advokatska kancelarija „Appleby“ koja je trebalo da realizuje Popovićeve planove sprovela istragu i otkrila različite kontroverze u vezi sa njegovim poslovima u Rusiji. Otkriveno je i da mu je poslovni partner bio čuveni biznismen Mark Rič, koji je pod optužbama za utaju poreza pobegao iz SAD.
Novinari KRIK-a otkrili su da je Agencija za borbu protiv korupcije protiv Popovića pokrenula tri postupka od kojih su dva još u toku. Drugo osnovno javno tužilaštvo trenutno proverava krivičnu prijavu podnetu protiv njega zbog sumnji za zloupotrebe prilikom privatizacija.
Popović je u evidenciji „Appleby“-ja označen kao „visokorizičan“ klijent. Iz njihove baze podataka izbrisan je 2015. godine.
Novinari KRIK-a mesec dana su pozivali ministra Popovića na intervju. Od njegovog šefa kabineta dobili smo odgovor da je stalno na putu i nema vremena. Prošle nedelje poslata su mu i pitanja na koja, do danas, nije odgovorio.
Umesto toga, Popović je juče zapretio da će tužiti KRIK, pre nego što je cela priča objavljena.
U saopštenju na sajtu njegove stranke, Popović kaže da nikada nije otvorio firme na „rajskim ofšor zonama“, kao i da je sam odlučio da prestane da sarađuje sa „Appleby“-jem.
Gospodin P
Popović je bio potpredsednik Narodne skupštine Srbije kada je u njegovo ime napravljen prvi korak ka „Appleby“-ju krajem 2012. godine.
Sergej Bezborodov, viši menadžer kompanije PwC u Cirihu, u mejlu je naznačio da je Popović „hitan slučaj“.
„Imamo novog klijenta za vas kojim se treba pozabaviti početkom januara [2013] da bi se uspostavila struktura i imovina prenela do kraja januara“, napisao je Bezborodov u mejlu u kojem nije otkrio ime klijenta.
„Naš klijent koji je istočnoevropskog porekla, ali živi u Švajcarskoj već dugi niz godina, namerava da prenese svoje bogatstvo [kompanije i nekretnine] u strukturu zaštite imovine.“
U vreme kada se javio, Popović je pod svojom kontrolom imao niz ofšor kompanija. Sedam firmi bilo je registrovano na Kipru, a jedna na najzatvorenijoj ofšor destinaciji – Britanskim Devičanskim Ostrvima.
On je tada želeo da kontrolu nad poslovima i bogatstvom premesti na drugu ofšor zonu. Razlog zbog kog se obratio „Appleby“-ju je verovatno njihova ekspertiza za osnivanje kompanija na Ostrvu Man.
Bezborodov je u inicijalnom mejlu „Appleby“-ju poslao i dokument pod nazivom „Reorganizacija strukture privatnog bogatstva“ koji pokazuje Popovićevu nameru da osnuje dve ofšor kompanije kojima će kontrolisati svoje poslovanje i nekretnine.
Nova struktura podrazumevala je sledeće: jedna kompanija sa Ostrva Man, koja bi se zvala „Gluna“, bila bi vlasnik firmi na Kipru i kontrolisala bi posredstvom njih poslove u Rusiji. Druga kompanija, takođe sa Ostrva Man, zvala bi se „Salastrains“ i kontrolisala bi Popovićeve nekretnine u Srbiji, Crnoj Gori i Rusiji.
Osim toga, Popović je želeo da registruje trast u Hong Kongu koji bi, nakon njegove i smrti njegove supruge, preuzeo kontrolu nad firmama na Ostrvu Man. Trast bi trebalo da osigura da članovi njegove porodice naslede sve.
„Klijent ne voli trastove, jer želi da dok je živ aktivno vodi posao i nije spreman da poveri firme nekom drugom na upravljanje“, napisao je Bezborodov. „Stoga smo smislili kombinovanu strukturu kako bismo zadovoljili njegove potrebe.“
Stručnjak s kojim su novinari KRIK-a razgovarali, analitičar međunarodne nevladine organizacije Mreža za poresku pravdu (Tax Justice Network) Andres Knobel smatra da ovakva struktura može biti korisna iz dva razloga – da se imovina zaštiti od poverilaca i da se sakrije njen pravi vlasnik.
„Trastovi su bolji za zaštitu imovine, nego druge vrste pravnih subjekata, poput kompanija“, rekao je Knobel novinarima KRIK-a, „Upravitelj trasta može da ’kontroliše’ tajnost osobe koja upravlja trastom.“
„Niko ne može da zna ko poseduje trast ili koju imovinu on ima. Čak ni istražni organi nikada neće znati ko je iza trasta, u slučaju da su osobe uključene u bilo kakvu nezakonitu aktivnost.“
U mejlovima „Appleby“-ju, PwC je opisao bogatstvo „gospodina P“, kako su Popovića nazivali u internoj komunikaciji.
„Za potrebe plaćanja poreza u Švajcarskoj, procenili smo ukupnu vrednost poslovne imovine na oko 65 miliona [švajcarskih franaka] (65,1 miliona dolara)“, napisao je zaposleni u PwC-u. „Prava i fer tržišna vrednost verovatno je znatno veća. [Popović] trenutno pregovara o prodaji dela poslova, a osnova pregovaračke cene je 100 miliona dolara.“
Kompanija je takođe procenila vrednost Popovićevih nekretnina u Rusiji, Srbiji i Crnoj Gori na 10-15 miliona švajcarskih franaka (10-15.1 miliona dolara).
Kontroverzni političar
Popović za istraživače „Appleby“-ja nije bio običan klijent, već je kao političar pripadao posebnoj kategoriji „politički izloženih osoba (PEP)“. Ljudi sa ove liste moraju da budu detaljno istraženi zbog njihove potencijalne povezanosti sa kontroverznim poslovima ili moćnim pojedincima.
Istražitelji su otkrili stvari o Popoviću koje su ih zabrinule, pokazuju procurili podaci.
„Tokom ovih provera istaknuto je da postoje tvrdnje da klijent nije podneo izveštaje Agenciji za borbu protiv korupcije“, napisao je agent „Appleby“-ja u internoj elektronskoj prepisci, pozivajući se na izveštaj koji je 2011. godine sačinila nevladina organizacija za transparentno upravljanje Globalni integritet.
U izveštaju se navodi da su „tri kompanije u vlasništvu Nenada Popovića potpisale 19 ugovora sa državom u 2010. i 2011. godini, o čemu on nije podneo dokumentaciju [Agenciji]“. Prema Zakonu o Agenciji za borbu protiv korupcije, funkcioneri su dužni da Agenciji prijave sve javne nabavke koje su njihova preduzeća dobila.
Navodi iz izveštaja predstavljali su upozorenje za službenicu „Appleby“-ja Tes Bejts koja je napisala:
„Primetila sam da će u sklopu nove strukture jedna od kompanija [na Ostrvu Man] držati kompanije klijenta – potencijalno to bi mogle da budu one uključene u sklapanje ugovora [sa državom] koji nisu prijavljeni… Postoji rizik po nas da u tom slučaju budemo umešani u prihode stečene kriminalom“, napisala je ona.
Agencija za borbu protiv korupcije je novinarima KRIK rekla da nije imala saznanja o tome da su Popovićeve firme zaključivale ugovore sa državom u tom periodu.
Navela je, međutim, da je pokrenula tri postupka protiv Popovića.
U jednom slučaju, Agencija je 2013. godine proveravala da li je Popović preneo upravljanje nad svojim kompanijama što je po stupanju na funkciju bio obavezan da uradi. On je Agenciji dostavio dokumentaciju da je upravljanje preneo na rusku državljanku Irinu Harisovu, čime je ovaj postupak okončan. Upravo je ovu Ruskinju Popović planirao da postavi za direktorku jedne od kompanija na Ostrvu Man.
Druga dva postupka protiv Popovića još su u toku, a vode se u vezi sa sumnjama na zloupotrebe prilikom privatizacija preduzeća „Minel“. Ovaj slučaj već tri godine proverava i Drugo osnovno tužilaštvo, ali izgleda da policija koči istragu.
„Policijski službenici UKP Beograd nisu u svemu postupili po zahtevu ovog tužilaštva, već samo delimično, zbog čega smo više puta urgirali“, navodi se u dopisu tužilaštva Agenciji iz juna 2017.
Revizorska kuća PwC je agenciji „Appleby“ rekla da u slučaju neprijavljenih javnih nabavki „nije bilo sudskih postupaka“ protiv Popovića.
„Appleby“ je i dalje bio sumnjičav.
Zabrinulo ih je i to što se Popovićeve firme nalaze na Kipru. „Karakteristično za pranje novca u Srbiji je investiranje u nekretnine i tokovi novca preko Kipra“, piše u mejl prepisci između agenata „Appleby“.
Zatražili su od Popovića više podataka o poreklu njegovog novca.
„Izgleda da nam i dalje nedostaje informacija koji se odnosi na izvor bogatstva“, pisali su istraživači PwC-u u maju 2013.„Potrebno je… da se upoznamo sa poslovima gospodina Popovića i ’ABS grupe’.“
U to vreme, već je uveliko bio probijen rok koji je Popović zadao za formiranje trasta i kompanija.
Sumnjivi poslovi u Rusiji
U mejlu koji je „Appleby“-ju ranije poslao, PwC je opisao vlasničku strukturu Popovićeve holding kompanije „ABS Electro“.
„Grupa ‘ABS Elektro’ sastoji se od brojnih aktivnih kompanija u Rusiji koje su delimično konsolidovane u kiparskom holdingu (’ABS International Ltd.’) ili su u vlasništvu posredstvom kiparskih holding kompanija“, napisao je PwC.
U maju 2013, pokušavajući da odgovori na pitanja, PwC je poslala „Appleby“-ju Popovićevu biografiju i mejl u kojem je opisano da je bogatstvo stekao učešćem u državnim projektima u Rusiji.
„Glavni kupci ’ABS’ grupe su velike kompanije koje zajedno realizuju infrastrukturne projekte za ruska državna preduzeća (npr. ‘RusHidro’)“, objašnjava PwC. „’ABS Electro’ distribuira zapadnjačku tehnologiju i opremu u Rusiji.“
Biografija je otkrila i intrigantne detalje o Popovićevim poslovnim vezama.
Popović je na početku karijere, 1995-1996, radio za pokojnog Marka Riča, vlasnika „Glencore“ grupe, koji je umro u Švajcarskoj 2013. godine. Popović je Riču otvorio predstavništvo u Moskvi i bio je predsednik kompanije koja je „Glencoru“ bila strateški partner.
„Glencore“ je najveći svetski trgovac rudom poznat po kontroverznim poslovima, među kojima su poslovanje u doba aparthejda u Južnoj Africi i trgovina iračkom naftom tokom sankcija Ujedinjenih nacija. Rič je iz SAD-a pobegao u Švajcarsku kako bi izbegao optužbe za utaju poreza, reketiranje i saradnju sa Iranom u periodu kada je držao američke taoce. Predsednik SAD-a Bil Klinton pomilovao je Riča i to je bila jedna od poslednjih stvari koju je uradio pred istek mandata.
„Gospodin Rič bio je optužen u SAD zbog utaje poreza i trgovine s Iranom“, napisao je „Appleby“ u izveštaju. „U istom periodu [Popović] je očigledno bio povezan sa gospodinom Ričom i bio je predsednik ’Koalko Internationala’, kompanije koja je sklapala ugovore s ’Glencore’-om.“
Kompanija „Appleby“ otkrila je i problematične navode u vezi sa Popovićevom ruskom kompanijom „ABS“.
Firma u vlasništvu „ABS“-a, „Harvinter“, bila je uključena u izgradnju „Putinove palate“, vile u italijanskom stilu na obali Crnog mora. Izgradnja palate bila je navodno finansirana zloupotrebom državnih fondova, prema internom izveštaju „Appleby“-ja.
„Appleby“ je zapazio još jednu Popovićevu kontroverznu vezu u Rusiji koju je u svom istraživanju otkrio list „Novaja Gazeta“.
Ovaj list pisao je da je Popovićev „Harvinter“ bio jedan od podizvođača u izgradnji objekata za Zimske olimpijske igre koje su se održale 2014. godine u Sočiju. To su bile najskuplje Olimpijske igre u koje je uložena 51 milijarda dolara.
Izgradnju olimpijskog kompleksa ispratila je velika afera. Sumnja se da je više od polovine uloženog novca nestalo i da je korišćen kao mito zvaničnicima Kremlja koji su odlučivali ko će da dobije posao izgradnje. Pokrenuta je istraga protiv Vladimira Leševskog, službenika Uprave poslova predsednika Rusije (Управление делами президента) i još nekoliko zvaničnika, pod sumnjom da su primili mito. Lešenskog je policija čak snimila kako uzima novac, ali je snimak nestao. Postupak je obustavljen, a on je ponovo vraćen u državnu upravu.
Sin Leševskog radio je kao direktor u Popovićevoj kompaniji „ABS Constructor“.
Visokorizičan
„Appleby“ je Popovića, u izveštaju koji je sastavio nakon istrage 23. maja 2013, označio kao klijenta „visokog rizika“.
Zbog odlaganja osnivanja nove imovinske strukture, Popović je bio nestrpljiv.
„Klijent me jako pritiska!“, radnik PwC-a obratio se „Appleby“-ju u maju 2013. pozivajući da se završi dokumentacija.
Firme na Ostrvu Man i trast u Hong Kongu nikada nisu osnovani.
Iz dokumenata se ne vidi tačno ko je odustao. Popović, u saopštenju objavljenom na sajtu svoje stranke pre dva dana, 7. novembra, tvrdi da je on prekinuo saradnju.
Dve godine kasnije je i formalno izbrisan s liste klijenata. U mejlu od 17. februara 2015. godine pomoćni menadžer kompanije rekao je kolegi da slučaj Popović „može da se zatvori“.
Vlada Srbije, u svakom slučaju, nije smatrala da je Popović čovek od „visokog rizika“ i postavljen je za ministra ove godine.
U Popovićevom izveštaju o imovini, objavljenom na sajtu Agencije za borbu protiv korupcije iz 2013. godine se pojavljuju samo dve ofšor firme („ABS International“ i „Lianera Holdings“ s Kipra) iako se iz „Rajskih papira“ vidi da ih je tada imao još šest.
U poslednjem izveštaju koji je Popović podneo Agenciji ove godine pojavljuju se nazivi svih kompanija iz „Rajskih papira“.
Tu su, osim navedenih, još četiri kiparske kompanije („Labrit Trading“, „Benalde“, „Donealsto“, „Simolino“, „Semporna“) i jedna sa Britanskih Devičanskih Ostrva („Shallow Lake“).
Popović je prijavio i svoje ruske kompanije. Njegov imovinski karton, međutim, ne oslikava pravo stanje njegovog bogatstva.
On je prijavio nominalnu vrednost svojih firmi koja je višestruko manja od procenjene vrednosti, a koja može da se vidi u „Rajskim papirima“.
Jelisaveta Vasilić iz Saveta za borbu protiv korupcije kaže da bi Agencija morala da proveri zašto je velika razlika između nominalne i tržišne vrednosti.
„Cilj zakona je bio da se prati imovina funkcionera. Ne fiktivna, koja je navedena u registru, nego stvarna imovina. Ako Agencija neće da utvrđuje tu stvarnu vrednost onda se obesmišljava zakon i borba protiv korupcije. Ako je samo nominalna vrednost važna, onda vi nemate stvarnu imovinu funkcionera.“
Tetka iz Kanade
„Narkoman“ protiv tetke iz Kanade
Poznato je da je tetka omiljena rođaka kod Srba. Ćuška vam džeparac kada vam ga roditelji uskraćuju, korisna je i za izbegavanje opasnih situacija (čuveno „samo tetki da odnesem lek“ iz „Balkan ekspresa“ ), ali u poslednje vreme tetka je dobar izgovor da političari odbrane svoju imovinsku kartu. Još ako je iz bogate i daleke Kanade.
Piše: Jelena Arsenović ; Izvor: Vesti online
U pokušaju da objasni odakle mu 244.620 evra za kupovinu stana od 107 kvadrata u Beogradu, ministar odbrane Aleksandar Vulin pozvao se na supruginu tetku iz Kanade koja im je, kako tvrdi ovaj levičar, pozajmila nedostajeću sumu novca (205.000 evra) za kupovinu stana u beogadskom naselju Zvezdara.
Pokloni na sve strane
U KRIK-u ističu da ministar nije ponudio nijedan dokaz za svoje tvrdnje, da nema uplate sporne sume novca na njegovom ili računu njegove supruge, niti kako je taj novac unet u Srbiju. Takođe nema ni dokaza da je ministar isplatio stan u celosti. Prilikom kupovine stana, Vulinovi su kupili i parking mesto, ali to nisu prijavili Agenciji.
Na drugoj strani, Vulinovi drugovi iz Pokreta socijalista saopštavaju da je „Imovina Aleksandra Vulina stečena radom i trudom svih članova porodice Vulin“.
Jednosoban stan u Novom Sadu koji je Vulin ranije posedovao, inače, poklonila mu 2010. je sudija Olgica MIlošević. Nije ustanovljeno da li mu i ona dođe – tetka.
Upornost novinara Mreže za istraživanje kriminala i korupcije KRIK da se istraje na razotkrivanju Vulinove imovinske karte, njegov Pokret socijalista iskoristio je da se ostrvi najgorim optužbama na novinare i urednika pomenute istraživačke mreže Stevana Dojčinovića.
„Nije tajna da je Dojčinović plaćen iz inostranstva za svaki tekst kojim napada Vulina, a nije tajna ni da uzima narkotike. Ako hoće da nas demantuje, tražimo da izađe sa svim računima, a posebno da se podvrgne testu na droge“ samo je deo tih optužbi, da bi se na kraju poentiralo da svako ko kritikuje ili sumnja u poštenje dotičnog ministra radi protiv države Srbije!
„Ovo je još jedan pokušaj da se baš svako ko radi za interes Srbije kriminalizuje. Zašto Dojčinović ne kaže otvoreno da mu, u stvari, smeta Vulinova lojalnost i odanost Srbiji?
To je nešto što vlasnik KRIK-a, na žalost, ne poseduje i on to ne prašta. Svaki neprijatelj Srbije je njegov prijatelj i baš svakog ko Srbiju voli i ko se za nju bori, Dojčinović neizmerno mrzi“, saopštava Pokret socijalista.
Biti novinar istraživač u Srbiji nije lako, uverili su se novinari Krika i kada je tabloid blizak vlastima objavljivao najvulgarnije optužbe na račun Dojčinovića i kada je provaljen stan njihove novinarke Dragane Pećo.
„Ovo je nešto najbrutalnije i najvurgarnije izrečeno na naš račun do sada. Ovde sada imamo slučaj da nas napada stranka ministra odbrane i to je ozbiljnije od onoga kada smo bili meta „Informera“. Osećam se kao da je država protiv mene i da je pitanje vremena kada će neko da nas napadne, jer vlast pravi atmosferu linča, iznoseći najgore laži, da smo sadomazohisti, strani plaćenici, narkomani, neprijatelji Srbije. Novinari istraživači bi trebalo da budu partneri državi, a ne neprijatelji, ako je državi stalo do borbe protiv korupcije i kriminala“, kaže za „Vesti“ Stevan Dojčinović.
BIA radi punom parom
Stevan Dojčinović kaže da iza većine napada na KRIK i njegove novinare stoji država.
„Za neke sigurno znamo, kao u slučaju kada je „Informer objavljivao tekstove o meni da je iza toga stojala BIA. Znamo da smo bili pod nadzorom ove službe, a verujemo i da smo još uvek. Za upad u stan naše koleginice takođe sumnjam da država stoji iza toga, ali još nemamo konkretne dokaze“, kaže Dojčinović.
I dok urednik KRIK sa advokatima radi na tužbi, najverovatnije protiv odgovornih u Pokretu socijalista, s obzirom da se njihov lider nije potpisao ispod citiranog saopštenja, ceo slučaj oko Vulinove imovine i ključnog pitanja – odakle novac za kupovinu novog stanja u beogradskom naselju Zvezdara, stavljen je ad akta.
Naime, postupak protiv Vulina pokrenut je 2015, nakon što je Agencija za borbu protiv korupcije izrazila sumnju da je počinio dva krivična dela – zloupotrebu službenog položaja i primanje mita.
Nakon kontrole imovine i prihoda, Agencija je sastavila izveštaj i dostavila ga Tužilaštvu za organizovani kriminal. Tužilaštvo se KRIK-u se prvo žalilo da je policija odbila da ispita navode izveštaja, da bi samo mesec dana kasnije okončalo postupak, zaključivši da nema dokaza da je Vulin pri kupovini nekretnine počinio dela iz oblasti organizovanog kriminala.
Prvo osnovno tužilaštvo je prošle nedelje odbacilo krivičnu prijavu protiv ministra odbrane, proveravajući samo da li je Vulin prijavio kupovinu stana Agenciji za borbu protiv korupcije.
A pošto jeste, njih nije zanimao odgovor na ključno pitanje: odakle novci, ministre?
Doktor za inovacije u procesima stečaja
DOKTOR ZA STEČAJE
DR NENAD POPOVIĆ, MENADŽER HOLDINGA ABS >
Шест фабрика „Минела” у стечају
Запослени у предузећу за производњу трансформатора „Минел трафо” у Младеновцу, тражећи излаз из стечаја послали су апел на 11 адреса, молећи за помоћ: од председника републике Томислава Николића, премијера, председника Скупштине, надлежног министарства, до Агенције за приватизацију.
Од „државних институција, електронских и писаних медија,” запослени-незапослени „Минел-трафоа” чекају одговор на питање: „Ко је и зашто уништио шест Минелових фабрика у Републици Србији?” Реч је о предузећима: „Минел еоп” – у стечају, „Минел трансформатори” – поништена приватизација, „Минел трафо” – Суд је 8. новембра покренуо стечај, „Минел фепо” – у стечају, „Минел електроградња” – у стечају и „Минел контактне мреже” – у стечају.
Писани одговор стигао им је само из кабинета председника државе. У њему је писало да је њихов допис прослеђен Министарству финансија и привреде и Министарству енергетике, а отуда им је усмено одговорено да је њихов предмет у разматрању.
Све „Минелове” фабрике биле су својевремено снабдевачи Електропривреде Србије и велики извозници.
Шест „Минелових” фабрика у новембру 2005. године купио је Ненад Поповић, садашњи потпредседник Народне скупштине из редова Демократске странке Србије. У писму нашем листу у име запослених „Минел трафоа”, председник штрајкачког одбора Антоанета Луковић, која је потписник и писма упућеног на 11 адреса, наводи да су очекивали да ће, како им је речено, постати део његове велике компаније АБС холдинг, која послује широм света.
– После 2008. године, када је продато више од 4.000 трансформатора, производња почиње драстично да опада – тврде из „Минел трафоа”. – Продаје се готова роба из магацина, празне се магацини сировина, продају се репроматеријали неопходни за израду трансформатора великевредности. Сви уговори склопљени у 2010. години, а било их је довољно да се производи до јесени 2011, отказују се. Све мање је прихода и нових послова, а зараде све више касне.
Запослени су у јануару 2011. годинеод тадашњег генералног директора тражили објашњење. Били су спремни да се одрекну три неисплаћене месечне зараде, само да се покрене производња. Понуда је одбијена, са образложењем да послодавцу нису потребне радничке паре и да ће се проблем брзо решити. Само је потребно да мало сачекајуи имају разумевања.
– Имали смо разумевања, чекали, али обећано боље сутра нисмо дочекали – настављају своју причу запослени у „Минел трафоу”. У јуну 2012. сазнајуда су продати некој фирми из Русије, са седиштем на Кипру, а затим у јулу да смо продати компанији БЕЗ из Словачке. На сваку најаву штрајка, одговарало се претњом отказима. Почетком 2012. открили смо да је фабрика презадужена. Због блокаде рачуна од августа 2011. године ово предузеће није могло да конкурише за послове, а исто се догађало и у осталих пет фабрика.
У писму упућеном „Политици” запослени у „Минел трафоу” саопштавају да ће штрајкачки одбор, у жељи да спасе фабрику, наставити да радии после проглашења стечајног поступка.
То чине: „У нади да ће наша борба за спас ‘Минел трафоа’ уродити плодом, као и да ће запослени у осталим фабрикама у Србији, упознати с нашим искуством, спречити оваква дешавања.”
——————————————————————————-
Поповић: „Деле судбину привреде у Републици Србији”
Новинар „Политике” је доставио Ненаду Поповићу писмо запослених- незапослених предузећа „Минел трафоа”, које је потписала председник штрајкачког одбора Антоанета Луковић. Срели смо се са Поповићем, али он није желео да за наш лист коментарише наводе из писма. У уторак је Поповић био један од три учесника у емисији РТС „Упитник”, у којој је било речи о Предлогу закона о буџету Републике Србије за 2013. годину.
Ненад Поповић је том приликом рекао да „ главни задатак у наредних годину дана мора да буде очување постојећих радних места. Тешко је говорити о новим радним местима, али и сачувати постојеће биће велики изазов. Влада мора много више да се бави економијом, баш економијом”.
Водитељка га пита: Питају вас неки гледаоци шта је са „Минелом”, који сте Ви водили?
Поповић: Пре скоро годину дана ја сам продао све своје акције у тим компанијама, изашао сам…
Водитељка: Каква је судбина „Минела” у овом часу?
Поповић: Па, доста тешка ситуација, многи су отишли у стечај. Нови власници, први, па онда и други, нису се најбоље снашли, неки нису желели да улажу… Тако да… Судбина је као и многих других предузећа… Деле судбину привреде у Републици Србији.
Резултати претраге
MINEL TRANSFORMATORI AD Рипањ – Министарство привреде …
MINEL TRANSFORMATORI AD. Рипањ. Решење о банкротству;. Стечај. Подели … društvo za proizvodnju i remont transformatora Minel transformatori Ripanj.
“Minel Transformatori” Ripanj – Министарство привреде …
05.09.2008. – Na Drugoj sednici Tenderske komisije za AD “Minel Transformatori” Ripanj, održanoj 04. septembra 2008. godine, Tenderska komisija je …
Политика Online – Шест фабрика „Минела” у стечају – Politika
29.11.2012. – Запослени у предузећу за производњу трансформатора „Минел трафо” у … Детаљ из „Минелове” фабрике у Рипњу (Фото Р. Крстинић).
Minel Transformatori AD – Osnovni podaci o firmi – eKapija
AKCIONARSKO DRUŠTVO ZA PROIZVODNJU I REMONT TRANSFORMATORA MINEL TRANSFORMATORI RIPANJ. ADRESA. Put za koloniju 24, 11234 …
Savić i Antić u poseti fabrici „Minel transformatori“ | Comel
… danas pogon fabrike „Minel transformatori AD“ u Ripnju, koja je u poslednjih 16 … za proizvodnju i remont transformatora „Minel“ je od 2011. godine u stečaju.
МИНЕЛ ТРАНСФОРМАТОРИ – Gradska opština Voždovac
21.03.2017. – … И АНТИЋ У ПОСЕТИ ФАБРИЦИ „МИНЕЛ ТРАНСФОРМАТОРИ“ У РИПЊУ … и ремонт трансформатора „Минел“ је од 2011. године у стечају. Захваљујући приватној комапнији „Комел трансформатори д.о.о.
Ubijanje preduzeća po dogovoru – Magazin Tabloid
U stečaj je otišlo 25 tih preduzeća, i to uglavnom velikih sistema, a sa velikim … Minel Transformatori, AD, Ripanj, u stečaju je posle neprekidne blokade tekućeg
MINEL TRANSFORMATORI – Gradjevinarstvo.rs
MINEL TRANSFORMATORI,BEOGRAD-RIPANJ,PUT ZA KOLONIJU 24 – kontakt, telefoni, delatnost, proizvodi – Gradjevinarstvo.rs.
[PDF]Na dan 31.12.2015. godine objavljeni su sledeći stečajni … – Paragraf
31.12.2015. – I Otvara se postupak stečaja nad DP Končar servis i prodaja …. stečaja nad “
Minel Transformatorima” iz Ripnja – pokret za slobodu
14.09.2012. – Fabrika MINEL Transformatori u Ripnju je Ugovorom o prodaji …. kad se u ovim ostalimMINEL-ovim fabrikama proglasi stečaj zbog dugovanja, …
Претраге повезане са упитом minel transformatori ripanj stecaj
Moskva, Peking, Bujanovac…
“KO SE NE PRILAGOĐAVA DOVOLJNO BRZO, OSUĐEN JE NA PROPAST. PREMA TOME, PRIVATIZACIJA ŠTO PRE”
Iako je, kao i većina danas uspešnih ljudi u zemljama u tranziciji, dr Nenad Popović prvi kapital stekao u veletrgovini, on se relativno brzo okrenuo proizvodnji i visoko sofisticiranim tehnologijama, što je kod nas, nažalost, retkost. Zato razgovor sa dr Popovićem i počinjemo pitanjem: zašto se opredelio za taj komplikovani i neizvesni poslovni kurs, koji, po pravilu, ne donosi laku zaradu?
DR NENAD POPOVIĆ: “Kada smo stekli početni kapital u trgovini, videli smo da je privatizacija u Rusiji uhvatila veliki zamah i da su privatizovane velike kompanije počele da preuzimaju primat u krupnim poslovima u energetskoj branši. Znate, uprkos nekim raširenim predrasudama, Rusi su, kao veoma obrazovani ljudi u proseku, strahovito brzo ušli u tržišnu logiku poslovanja, veoma brzo su učili i menjali svoja stara shvatanja iz vremena tromog državnog socijalizma. A i velike privatizovane kompanije odmah su postale i miljenice banaka, i ruskih i svetskih. Da dodam tome i činjenicu da smo se mi bavili energetikom u kojoj bez oslonca na izvornu delatnost nema perspektive, u društvu džinova koji pored kapitala imaju i veliko znanje. Uz to, pošto se sve odvijalo brzo, cene pojedinih dragocenih fabrika i centara tehnoloških znanja, koji su bili u lošem stanju, nisu bile visoke.
Znajući sve to mi smo prihvatili trku, imajući stalno na umu da ipak nije glavni problem proizvesti, nego i prodati ono što se proizvede. A mi smo taj deo posla znali i odmah smo se okrenuli čitavom širokom ruskom i međunarodnom tržištu – dok su drugi stranci fiksirali uglavnom Moskvu i druge tradicionalne centre. Dakle, išli smo tamo gde drugi nisu išli. Među prvima smo bili u Sibiru, na primer.
Hteo bih još da istaknem da smo dobro znali da praktično celokupan profit moramo reinvestirati, što je pravilo broj jedan u tranzicijskim zemljama gde se danas hvataju dugoročne pozicije. A mi smo tu sebi postavili još jedno pravilo: investirati prvenstveno u kadrove i u nove tehnologije i tako sebi omogućiti brz rast i razvoj.”
“VREME“: Bonaparta je govorio da je politika neke države u njenoj geografiji. Dakle, koja je “geografija vaše firme“, kad već toliko govorite o širokom prostoruna kojem deluje ABS?
Glavni naš centar u Rusiji je u gradu Čebuksari u Republici Čuvašiji. Ovaj grad sa oko 700.000 stanovnika nalazi se oko 700 kilometara istočno od Moskve. Ta članica Ruske Federacije ima oko 2,5 miliona stanovnika. Većina stanovnika su po narodnosti Čuvaši, a među njima su najbrojniji pravoslavci. Čuvašija se inače graniči sa Tatarstanom, jednom od republika sa najvećim energetskim izvorima u Rusiji, ali sama nema takve resurse, nego je bila centar elektroindustrije bivšeg Sovjetskog Saveza. Zbog toga smo tamo i našli dobre proizvodne pogone i izvanredne kadrove za našu oblast poslovanja.
Naravno, imamo i u Moskvi snažan punkt (sa oko 400 zaposlenih), a imamo i ofise u nizu mesta, od Alma Ate do Minska i Kijeva. U Rusiji imamo punktove u 17 gradova, a stigli smo i do Sahalina, koji sada zbog svojih naftnih i gasnih nalazišta privlači pažnju svih najvećih svetskih korporacija (Šel, BP itd.). Pored prodajnih i servisnih centara imamo i široku mrežu dilera (70). No, sada ulažemo napore da poslovanje proširimo i na Kinu, gde ćemo, nadam se, posle dvogodišnjih pregovora, ove godine kupiti jednu kompaniju. A eto, investiramo i u Srbiji.
Da li to radite onako usput, iz nekog takozvanog patriotskog sentimenta ili i uSrbiji vidite buduće značajno tržište za ABS?
Srbiju svakako smatramo potencijalno značajnim tržištem, a pogotovu ako posmatramo čitav region oko nje. Taj region nikako se ne sme potcenjivati, kad je reč o energetici, on je izvrstan, veoma bitan i u međunarodnim razmerama. Ne mislim samo na zemlje bivše SFRJ nego i na Rumuniju, Albaniju, Bugarsku.
Pomno pratimo i pripreme za najavljenu buduću privatizaciju proizvodnje električne energije u Srbiji i, odmah da kažem, imamo interes da se na svaki način u nju uključimo. Novi zakon o energetici otvorio je takvu perspektivu i mislim da je to dobar kurs, jer ja smatram da samo privatni kapital obezbeđuje ono što je danas najvažnije – efikasnost, inovacije, razvoj. Privatizacija energetskih proizvođača omogućiće dinamičan razvoj velikog dela privrede u Srbiji, onog koji snabdeva energetiku opremom, uslugama, znanjem itd. Tamo gde je energetika u razvoju, tamo se razvija i neverovatno širok krug firmi koje posluju sa energetikom.
Danas, i pri niskom nivou industrijske proizvodnje u Srbiji i Crnoj Gori, struja se uvozi, i na današnjem nivou potrebni su nam novi energetski kapaciteti. U vezi s tim, budućnost razvoja Srbije direktno je vezana za investicije u energetiku. Uzimajući u obzir naše znanje i iskustvo, mi želimo da direktno učestvujemo u tim investicionim projektima. Zato smo i privatizovali fabriku energetske opreme Minel-Fepo u Zrenjaninu, s ciljem da ona za tri do četiri godine postane vodeći isporučilac energetskih objekata “pod ključ”, koji će sadržati optimalno integrisana rešenja zapadnih, istočnih i lokalnih proizvođača. Što se tiče sfere trgovine strujom, napravili smo prve korake na tržištu Balkana, jer mislimo da će to biti atraktivna zona za razvoj biznisa dugi niz godina.
Spomenuli ste reformski usmeren srpski zakon o energetici. Šta mislite, da liima istine u onoj oceni da u Srbiji reforme dobro idu na normativnom planu, alida se posle usvajanja zakonskih rešenja sve usporava, koči, sabotira, montirajuse političke afere da bi se nova rešenja kompromitovala – pa ona sporo ilinikako ne ulaze u život? Na primer, ovde se pojavila jedna privatna firma kaotrgovac strujom, ali su svi njeni poslovi stavljeni pod sumnju, pa se onapovukla.
Prvo da decidirano podržim taj novi zakon o energetici, jer verujem da će on i realno omogućiti revitalizaciju i nov razvoj industrije koja je vezana za energetiku. A takva industrija je u Srbiji nekada bila veoma razvijena.
Drugo, smatram da za Srbiju nije dobro kada se strane ili domaće privatne firme povlače iz ovdašnjih poslova. Ne mogu da ulazim u konkretne stvari, ali podvlačim da je za Srbiju koristan svako ko ovde hoće da modernizuje poslove, investira, da dovede nove tehnologije. Srbija ne sme stvarati neprijatelja od nekoga ko ovde pravi profit, jer kompanije se i prave da bi ostvarivale profit. No, pored tog profita, korist od poslovanja svake firme za čitavu zajednicu je nesporna.
Mora se poći od jednostavnog načela da su u Srbiji sve firme koje ovde hoće da ulažu, to jest da rizikuju – dobrodošle. Tim pre što baš nije navala.
U energetici i oko nje imamo i veoma velike kompanije, a čini mi se da u Srbijiprivatizacija takvih firmi ide dosta usporeno. Da li je glavni problem u veličinidubioza s kojima su one opterećene ili se i sama država kod takvih fabrika, datako kažem, snebiva da ih privatizuje?
Ima istine i u jednom i u drugom. Prvo, doista u ovoj oblasti u Srbiji ima dosta kompanija koje je zbog velikih dugova teško privatizovati. No, čini mi se da takve krupne fabrike i nisu bile stavljene u prvi red kad je krenula privatizacija, što mislim da nije bilo dobro. Neke od tih firmi ni posle četiri godine od početka privatizacije u Srbiji nisu stavljene na tender ili nisu pripremljene za prodaju – što nije dobro pre svega za njih same, a ni za Srbiju. Smatram da su takve fabrike u međuvremenu samo dalje propadale ili su stagnirale. A i jedno i drugo vodi u katastrofu, brže ili sporije. No, mislim da stvari polako kreću s mrtve tačke. Na početku XXI veka, pored kadrova i tehnologije, treći ključni faktor je brzina prilagođavanja. Ko se ne prilagođava dovoljno brzo, osuđen je na propast. Prema tome, privatizacija što pre.
Vi ste ovde u Srbiji prvo investirali u jedno krizno političko područje, uBujanovac. Ne osećate li strah za uloženi kapital?
Normalno je da brinete za uloženi kapital, jer malo-malo pa se najavljuju neki nacionalni ili socijalni nemiri. No, ja sam posle tri godine rada te fabrike u Bujanovcu zaključio da možemo da rešimo probleme u saradnji sa državom, da ono što je mana nekog područja, postane prednost.
Znate, sada kada se Lagade uhodao kao fabrika, i ti zaposleni prosto drugačije gledaju, nema straha, ne kriju oči. Radi se, plate su redovne, u ljude se vraća samopouzdanje. Mogu da gaje nade u bolju perspektivu, da planiraju itd. To me učvršćuje u uverenju da je u takvim krajevima, pored mira na ulicama, najvažnije da ljudi imaju posao i zaradu.
Da li država podstiče ulaganje u takva područja?
Država nam ništa ne pomaže, iako smo u Bujanovcu. Mislim da neke tamošnje firme u društvenom vlasništvu imaju neku pomoć, što nije slučaj sa kompanijama u privatnom vlasništvu. To je doista teško razumeti.
No, mi nismo ni računali na državnu pomoć, mada bi, na primer, neki garancijski fond za ulaganja u jug Srbije verovatno tamo privukao neke investitore. I nešto niža kamatna stopa za ulaganja u te regione bila bi normalna tamo gde neko promišljeno vuče poteze regionalne politike razvoja. Možda bi se nešto stimulacija moglo dodati i na planu fiskalnih opterećenja. Na primer, zašto Srbija ne bi dala mali stimulans zapošljavanju ljudi u Bujanovcu sa samo deset odsto nižom stopom doprinosa na plate ili nešto tome slično?
Uzgred, mi s tom robom iz Bujanovca treba da budemo konkurentni sa firmama iz Slovenije ili Italije, gde su doprinosi na plate znatno niži, gde su kamate znatno niže. Pogledajte šta sve rade razvijene zemlje kada stimulišu preduzeća da ulažu u nerazvijene regione. A mi smatramo da bi to morala da radi i Srbija. Što kaže narod, ne treba država da nam daje, nego da manje uzima.
Ko je dr Nenad Popović
Dr Nenad Popović, predsednik holdinga ABS, na čijoj posetnici stoje telefoni njegovih biroa u Moskvi, Beogradu, Vašingtonu i Pekingu, jedan je od onih naših uspešnih poslovnih ljudi o kojima javnost u Srbiji zna relativno malo, iako rukovodi, kao jedan od ključnih vlasnika, kompanijom sa godišnjim prometom od oko 200 miliona dolara. Ovde se o dr Popoviću počelo govoriti tek kada je kupio fabriku kožnog nameštaja Lagado u Bujanovcu i (nedavno) zrenjaninskog proizvođača energetske opreme Minel-Fepo, i kada je počeo da iznosi nove ideje, pre svega o tome kako se i u takozvanim rizičnim područjima, kakav je na primer deo južne Srbije, gde su u lokalnoj sredini Albanci u većini, mogu stvarati uspešne firme koje, bolje od političkih deklaracija i bezbednosnih snaga, stabilizuju ne samo ekonomske nego i opšte lokalne prilike. Uzgred, spomenuta fabrika Lagado, u kojoj hleb zarađuje 200 ljudi, već je dostigla ukupan obrt od oko 10.000.000 dolara, dok je 55 odsto njene proizvodnje namenjeno izvozu.
Dr Popović je rođen 1966. godine. Diplomirao je na Mašinskom fakultetu u Beogradu, ali već prvo zaposlenje bilo mu je u Rusiji, gde je otputovao sa 100 tadašnjih nemačkih maraka u džepu. Posle referentskih poslova u moskovskim ispostavama naših firmi, zaposlio se u predstavništvu švajcarske kompanije Euromin, koja se bavila trgovinom ugljem, u vreme kada su se u Rusiji, 1992–1994. godine, rasplamsali svetski poslovi. Tada je počeo da radi sa velikim elektroprivrednim kućama širom Rusije i to je opredelilo i njegovo potonje samostalno preduzetništvo, u ortaštvu sa njegovim prethodnim direktorom (za Rusiju) spomenute švajcarske firme.
Dakle, ova dva čoveka su 1994. godine konstituisali ono što je sada holding ABS, sa 14 preduzeća, među kojima je sedam velikih fabrika energetske opreme. On ipak smatra da je cvet te kompanije, sada njihov, najveći naučnoistraživački institut relejne zaštite i automatizacije nekadašnjeg Sovjetskog Saveza, koji je isprojektovao preko 95 odsto relejne zaštite gigantskog energetskog sistema te nekadašnje svetske velesile. Tu su i tri inženjering firme koje grade trafo-stanice i termoelektrane. U ABS holdingu zaposleno je oko 4500 radnika, a među njima je blizu 1500 inženjera i čak 85 doktora nauka i magistara.
Nenad Popović je, paralelno sa svim tekućim poslovima, magistrirao i doktorirao u ekonomskim naukama, pa sada predaje osnove globalnih korporacija na čuvenom Univerzitetu Lomonosov i na ekonomskom odseku moskovskog Rudarskog univerziteta. Nada se da će ove godine završiti veliku knjigu o globalnim kroporacijama, na kojoj radi već četiri godine. Kaže da su takve kompanije njegova opsesija i stalno je nečim nezadovoljan u spomenutoj studiji, pa pokušava da pronikne u sve tajne transnacionalnih džinova.
3 Comments
A Dana’s je kao pocasni gost ucestvovao u liturgiji u hramu sv. Dimitrija u N. Beogradu I smerno see pricestio.
Samo da dodam da o veličini patriotizma, rusofilstva i antievropizma dotičnog govori i činjenica da mu porodica godinama živi u Njujorku
Deca iz prvog braka zive u Americi.Prva zena u Svajcarskoj. Sa novom ima dvoje male dece.