OBJAVE
Konoplja
Donji Miholjac, mjesto gdje se okreće novac na konoplji

PANDEMIJA koronavirusa zatvorila je vrata mnogih tvrtki u Hrvatskoj i svijetu. No, nekima je otvorila i nove prilike.
Jedna od njih je tvrtka Protect Pharma iz Rakitovice kod Donjeg Miholjca. Ili, preciznije, dvije poslom vezane tvrtke koje vode braća Falamić, budući da je 37-godišnji Mladen Falamić vlasnik Protect Pharme, dok je njegov 30-godišnji brat Mario nadležan za tvrtku Green Life. Osim obiteljske veze, dvije tvrtke povezuje i djelatnost, a to je proizvodnja ekoproizvoda na bazi industrijske konoplje.
U jeku epidemije razvili novi proizvod za dezinfekciju
U jeku epidemije koronavirusa tvrtka Protect Pharma na tržište je izbacila dezinfekcijsko sredstvo Securol, proizvod za čišćenje i dezinfekciju na bazi alkohola. Potrebe tržišta za dezinfekcijskim sredstvom bile su velike pa su u Protect Pharmi shvatili da imaju kapacitete za njegovu proizvodnju. Odnosno, da imaju sirovinu, budući da se bave uzgojem i preradom industrijske konoplje, i pogon u kojem ga mogu proizvesti.
“Securol nismo imali prije pojave koronavirusa. Mogli bismo reći da je nastao iz potrebe jer je na tržištu vladala nestašica sredstava za dezinfekciju. Osim toga, mnogi su sredstva za dezinfekciju podova koristili i za ruke pa su posljedica toga bile ispucane ruke i oštećena koža. Zato smo odlučili proizvesti Securol, koji je prikladan i za dezinfekciju ruku i za dezinfekciju površina. Jednu varijantu Securola proizveli smo s konopljom. Tržište je odmah prihvatilo naš proizvod”, kaže za Index Mladen Falamić.
Iako su dobili sve potrebne papire i dozvole, Securol u Hrvatskoj još nije u maloprodaji. Može se naručiti preko interneta, a Protect Pharma sada pregovara i s ljekarnama, koje bi ga uskoro trebale početi nuditi kupcima. Međutim, već sada se može kupiti u ljekarnama u, primjerice, Londonu, gdje se slobodno prodaje.
Namjeravaju povećati proizvodnju Securola
“Securol nam se pokazao kao pun pogodak i nastavit ćemo ga proizvoditi. Štoviše, povećat ćemo njegovu proizvodnju i obogatiti je raznim mirisima, što smo već i napravili za britansko tržište. Sigurno je da će i nakon što prođe pandemija koronavirusa vladati velika potražnja za dezinfekcijskim sredstvima i da će svatko željeti imati neki svoj dezinficijens. Zato sada radimo na proizvodnji sapuna i ostalih dezinfekcijskih proizvoda na bazi konoplje, koje ćemo plasirati, kako na domaćem tako i na stranim tržištima”, objašnjava Falamić.
Osim Securola, Protect Pharma proizvodi i Fami brendove, koji obuhvaćaju dodatke jelima, začine, juhe, vodu i destiliranu vodu. “Green Life – harvested and made in Croatia” je brend koji također proizvodi Protect Pharma, a radi se certificiranim ekoproizvodima od konoplje, poput ulja, brašna, proteinskog praha i čaja, kao i o ekološkim brašnima od pira, heljde i raži te o ekološkoj tjestenini od pira, s konopljom, od heljde, s aronijom i kapsuliranim dodacima prehrani, poput praha od mlade trave pšenice, ječma i koprive. Pokrenuli su i proizvodnju prve hrvatske hrane za pse Canibis, a trenutno razvijaju i hranu za mačke.
Proizvode na bazi konoplje prodaju hotelima i izvoze
Velik broj proizvoda završi u hotelima na Jadranu. No, mogu se nabaviti i u maloprodajnim lancima, poput DM-a, KTC-a, NTL-a i Kauflanda. Značajan dio proizvodnje odlazi i u izvoz, posebno na tržišta Ujedinjenog Kraljevstva, Irske, Belgije, Luksemburga, Nizozemske, Njemačke, Austrije i Slovenije. Falamići su trenutno u pregovorima o izvozu svojih proizvoda i na tržišta Italije, Češke i Mađarske te Bosne i Hercegovine. Kažu da namjeravaju povećati izvoz, koji sada ima udio od oko 10 posto u njihovim ukupnim prihodima.
“Hrvatsko tržište je malo pa moramo povećati izvoz”, napominje naš sugovornik.
U posao s uzgojem i obradom industrijske konoplje krenuli su odmah nakon što je ona ponovno legalizirana u Hrvatskoj 2013. godine. Okrenuti se biznisu s konopljom u Hrvatskoj tada, kaže naš sugovornik, nije bilo nimalo lako. Tim više što nije bilo ni mehanizacije za tako nešto.
“Uništili smo dva kombajna pa sami razvili kombajn za konoplju”
“Nisu, primjerice, postojali kombajni za konoplju pa smo koristili žitne kombajne koji, međutim, nisu mogli podnijeti žetvu konoplje, tako da smo čak dva kombajna uništili. Onda smo sami razvili kombajn za konoplju koji dobro funkcionira”, ističe Falamić.
No, još veći problem od kombajna predstavljale su predrasude. Kada su počeli nuditi proizvode od industrijske konoplje, sjeća se naš sugovornik, jedno od prvih pitanja obično je bilo: “Je li to uopće legalno?”
“Rekli bismo im da je legalno, da to nije droga i da su u Hrvatskoj uzgoj i obrada industrijske konoplje bili legalni sve do sredine 1990-ih godina, a da je bivša Jugoslavija bila među najvećim izvoznicima industrijske konoplje u svijetu. Sada, nakon sedam godina, situacija se znatno promijenila pa ljudi više nisu tako skeptični kada saznaju da je neki proizvod baziran na konoplji. Ipak, vani to lakše ide nego u Hrvatskoj”, kaže Falamić.
Obiteljski biznis koji je ulazak u EU gotovo dotukao
Braća Falamić su svoj posao naslijedila od roditelja, koji su prije 41 godine počeli uzgajati i prerađivati poljoprivredne proizvode od kojih su razvili proizvodnju tjestenina i sokova. Do početka 90-ih godina prošlog stoljeća njihova je tvrtka sa svojim Fami brendovima već zauzela i velik udio na hrvatskom tržištu bezalkoholnih pića. No, ulazak u EU za njihovu je tvrtku predstavljao snažan udarac.
“Nakon ulaska Hrvatske u EU najveći kupci za koje smo ranije radili naše proizvode počinju zamjenjivati proizvodima svojih dobavljača iz matičnih zemalja. Do ulaska u EU zapošljavali smo 275 ljudi, a onda smo spali na samo dvadesetak, što dovoljno govori o tome kakav je to udar bio za naše poslovanje”, napominje Falamić.
Spas pronašli u proizvodima od konoplje
Izlaz su vidjeli u nanovo legaliziranoj industrijskoj konoplji. Oranice su zasijali tom biljkom, a na njoj su razvili i niz proizvoda.
Danas u dvije tvrtke zapošljavaju ukupno 25 ljudi. Samo Protect Pharma lani je imala oko 4,5 milijuna kuna prihoda i oko 4,4 milijuna kuna rashoda, što znači da je godinu zaključila s plusom od oko 100.000 kuna.
“Konoplja je za nas nepresušan izvor ideja i inspiracija. Hrvatska u tom segmentu ima velik potencijal. Već smo razvili niz proizvoda na bazi industrijske konoplje i nastavljamo dalje. Samo je nebo granica”, zaključuje Falamić.
Draža Petrović
Trampovdan uoči Vidovdana
Izvor: N1
Svake godine ima sve više i više egzibicionista koji hoće na silu da uđu u Belu kuću, bilo preskakanjem ograde, bilo kolima u punoj brzini, bilo padobranom, bilo skokom s motkom preko ograde, pa to više i nije neka vest.
„Pokušao da uđe u Belu kuću!? Pa jesi li ti normalan, koga to zanima!? Nađi mi nekog ko hoće da pobegne iz Bele kuće!“ – urlaju urednici svetskih medija na svoje novinare, a novinari su totalno zbunjeni, jer u istoriji Bele kuće još niko nije želeo da pobegne iz Bele kuće, nego su svi „opičeni“ stanovnici Zemaljske kugle navrli da u nju po svaku cenu uđu.
Nije, dakle, odavno vest da je vlasnik Informera ujeo čoveka, nego, jelte, da je čovek ujeo vlasnika Informera – glasi staro novinarskom pravilo, prilagođeno “zlatnom dobu” novinarstva.
Od pre neki dan, pak, ispred Bele kuće u Vašingtonu, namešta se gomila svetskih medija, tražeći što zgodniju poziciju za istorijsku ekskluzivu – prvog čoveka koji pokušava da pobegne iz Bele kuće.
“Imamo dojavu da će se baš takav ovde pojaviti 27. juna” – šuška se među dobro obaveštenim novinarima belosvetskih medija koji se već danima montiraju kod Bele kuće čekajući istorijsku ekskluzivu.
Za to vreme, tačno 7.589 kilometara dalje od Bele kuće, naš tim za odlazak u Belu kuću 27. juna, proučava mapu Bele kuće.
“Najzgodnije ti je da kroz ovaj prozor u prizemlju iskočiš na travnjak, sakriješ se u ovo žbunje, dopuziš do ovog drveta, i onda se lagano zatrčiš prema ogradi, preskočiš je, al’ iz prve, i to je to!” – objašnjava naš strateg za pregovore u Beloj kući, našem glavnom pregovaraču, našu platformu za pregovore 27. juna.
Naš glavni pregovarač, doduše, zna sve staze i bogaze oko Bele kuće – jednom je tamo ušao kroz vrata za poslugu na poziv glavnog kuvara Bele kuće, zadržao se pola sata u srdačnom razgovoru sa zamenikom pomoćnika glavnog kuvara Bele kuće, pa je to kasnije predstavio kao krucijalni dokaz da je Amerika odlepila za Srbijom, a posebno za njim, za kojim su svi odlepili, a poneki i totalno.
Kada je ono pre više od četiri godine Dragan J. Vučićević, eminentni domaći stručnjak za geopolitiku, zakupio bilborde po Beogradu da bi u ime redakcije uglednog Informera čestitao pobedu Donaldu Trampu na američkim izborima prigodnim sloganom: „Trampe, Srbine!“, bilo je jasno da će za četiri godine isti geostrateg zakupiti bilborde sa kontrasloganom: „Trampe, Šiptare!“, jer za razliku od ljudi koji retko kad greše, on retko kad ne greši.
Bilo je to vreme kada je Kurir svim čitaocima kao specijalni poklon delio postere sa likom Trampa, kada je Srpski telegraf štampao naslove: „Tramp vraća Srbiji Kosovo“, Informer štampao naslove „Šiptari i Skot plaču za Hilari”, Alo štampao naslove “Albanci plaču, Srbi slave uz šampanjac”, a Šešeljevi četnici spevali pesmu:
Donald bedem sa Meksikom pravi,
Drma mu se šubara na glavi,
Drma mu se na šubari cveće,
Muslimane trpeti on neće
Ljudskom rodu svanuće sloboda,
doneće je njujorški vojvoda
I Ivica Dačić je na nekoj sesiji u Ujedinjenim nacijama, prišao Trampu s leđa, da mu pokaže naslovne strane srpskih tabloida (umalo ga u tom poduhvatu nisu sprečili snajperisti koji motre ko Trampu prilazi s leđa), misleći valjda da će Tramp pasti u nesvet kad shvati da ga u Srbiji više vole nego u Americi, te da će odmah od Daćića zatražiti srpsko državljanstvo.
Veliki Srbi su, elem, smatrali da su Amerikanci konačno glasali u korist srpskog roda, te da će nam Tramp ne samo vratiti Kosovo, Metohiju, Teksas, Menhetn, Republiku Srpsku Krajinu, Kaliforniju, Havaje, Eldorado i sve ostale vekovne srpske zemlje, nego ćemo nam pride vratiti i Nikolu Teslu, najvećeg mrtvog srpskog genija, jer najvećeg živog srpskog genija već imamo u trajnom vlasništvu, samo nikako ne znamo kako da ga skinemo s grbače.
Elem, kao što neki zacopani mladić zakupi bilbord pa na njemu napiše: “Anja, volim te”, Dragan J. Vučićević, Mali Đokica srpske politike i geopolitike, zakupio je bilborde da izjavu beskrajnu ljubav Donaldu Trampu, jer on ima tu profesionalnu deformaciju da se uvlači u svaku duplju koja mu se ukaže ispred nosa. A od koje bi mogao da ima neke vajde.
Ne samo to, Mali Đokica srpske politike i geopolitike, čovek beskrajnih (anti)talenata, od kojih je najveći da uvek sve pogodi, ali pogrešno, išao je po televizijama i pričao da je Srbima konačno svanulo, jer kod kuće imaju Velikog Srbina, u Beloj kući imaju Velikog Srbina i u Rusiji imaju Velikog Srbina, pa je osmislio i novi pravac u geopolitici, trampologiju, koja je karakteristična po tome da takve gluposti o Trampu čak ni sam Tramp ne može da izvali.
Falilo je smo da Informer pokrene akciju da se uvede novo crveno slovo u crkvenom kalendaru, takozvani Trampovdan, koji bi se slavio kao dan kad je Tramp pobedio Klintonove, čime je suštinski trijumfovao celokupan goloruki srpski narod.
I kao što postoji ona teorija da većinu zemaljske kugle čine idioti, te je slika sveta sve sumornija jer većina uvek nadglasa manjinu, slična teorija postoji i za Srbiju, pa se ispostavilo da će 27. juna leta gospodnjeg 2020, naš glavni pregovarač biti zaključan u Beloj kući, gde mu sprema klopku isti onaj glavni junak Informerovog plaćenog bilborda “Trampe, Srbine”.
-Zajebao sam se, Tramp ipak nije Srbin, sad su mi javili! – ide ovih dana ona silna kamarila tabloidnih geopolitičara predvođena Draganom J. Vučićevićem po televizijama kukajući na svetsku zaveru, masone, albansku mafiju, Bildeberg grupu, vanzemaljce, Amerikance, Albance, Marokance, rastafarijance, Indijance, Gorance i sve ostale koji, jelte, baš 27. juna, kada je, prema svedočenju slepog guslara Filipa Višnjića, bila Kneževa večera, zovu našeg glavnog pregovarača u Belu kuću, a ovaj se potajno sprema da odande pobegne, čime neće učiniti veliki korak za sebe, ali će makar učiniti veliki korak za čovečanstvo jer će postati prvi Zemljanin koji je pobegao iz Bele kuće, objekta u koji svi žele da uđu.
Kneževa večera, elem, odigrala se baš 27. juna, po očevicu Filipu Višnjiću, uoči Vidovdana i Kosovskog boja, kad su Srbi izgubili bitku, te su to posle slavili sledećih 700 godina kao istorijsku pobedu.
Tako da Srbima neće bito teško i da 27. jun, Trampovdan, slave svake godine kao datum kada je naš pregovarač pobegao glavom bez obzira iz Bele kuće, što u prevodu na srpski znači: istorijski pobedio u Beloj kući.
Ajd se kladimo!?