ZRAKOPLOVNA kompanija British Airways objavila je plan restrukturiranja nakon kojeg bi posao moglo trajno izgubiti više tisuća zaposlenika.

Iz aviokompanije su poručili kako su sindikate obavijestili o planu koji će “utjecati na većinu zaposlenika British Airways-a (BA) i može rezultirati otpuštanjem do 12.000 djelatnika”, piše CNN.

Pad prihoda za 13%

IAG, matična kompanija BA, objavila je rezultate prvog tromjesečja i predočila pad ukupnih prihoda u tom razdoblju za 13%.

Zrakoplovna tvrtka upozorila je da će gubici u drugom tromjesečju biti “znatno gori” zbog koronavirusa. Također je najavila kako očekuje da će “povratak potražnje putnika na razinu iz 2019. potrajati nekoliko godina“.

British Airways već je u travnju privremeno otpustio 22.626 zaposlenika.

TAJVAN mnogi hvale zbog odnosa prema pandemiji koronavirusa. Na 23 milijuna stanovnika zabilježeno je samo šest umrlih. Tajvanska iskustva bi mogla poslužiti i ostalima, pa i za vrijeme nakon ublažavanja mjera.

U borbi protiv koronavirusa mnogo toga se može naučiti od Tajvana. Između ostalog i kako se ponašati kada pandemija prođe. Još do prije nekoliko tjedana je sve izgledalo drugačije. Tajvan je svega 130 kilometara udaljen od kineske obale. Nekoliko stotina tisuća Tajvanaca živi u samoj Kini, a prošle godine je preko dva milijuna Kineza posjetilo ovaj otok-državu. Veze između zemlje matice i Tajvana su prisne.

Unatoč tomu je u Tajvanu dosad zabilježeno svega 500 zaraženih i šest umrlih od posljedica zaraze – na 23 milijuna stanovnika. Statistički gledano na svijetu nema zemlje koja se bolje nosi s pandemijom, piše Deutsche Welle.

Iskustva s prijašnjim pandemijama

Svojom ranom i energičnom reakcijom na izbijanje pandemije Tajvan je globalno zaslužio epitet “uspješne priče”. “Drugačije nego praktički svaka druga zemlja, Tajvan je prvi val koronavirusa savladao začuđujuće dobro”, kaže Ryan Hass, stručnjak američkog think-tanka Brookings.

Tajna Tajvana vjerojatno leži u brzoj reakciji. Još u prosincu prošle godine kada su se pojavile prve vijesti o tajanstvenoj upali pluća u kineskoj metropoli Wuhanu, u Tajvanu se upalio znak za uzbunu. Sjećanje ne pandemiju SARS virusa iz 2003. sa stotinama zaraženih i 73 mrtva su još uvijek svježa. I vlasti drže u stanju pripravnosti. Još dok su se kineske vlasti izmotavale, Tajvan je Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO) obavijestio o opasnosti prenošenja koronavirusa s čovjeka na čovjeka. No na ovaj email nitko nikad nije odgovorio. To je slučaj zbog kojeg je američki predsjednik Donald Trump Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO) kasnije optužio da je ignorirao rana upozorenja. Trump doduše WHO koristi kako bi sakrio propuste u vlastitoj zemlji i uskratio je pomoć ovoj organizaciji koju optužuje da je previše prijateljski raspoložena prema Kini, no činjenice stoje.

Brza reakcija

S obzirom na to da komunistički režim u Kini Tajvan još uvijek smatra dijelom svog teritorija, ova otočka zemlja ne smije biti članicom WHO-a. Za Peking je politika važnija od zdravlja, kažu kritičari Kine. Nakon što je 2016. u Tajvanu na vlast došla predsjednica Tsai Ing-wen koja je posebno kritična prema Kini, WHO na pritisak Kine otočkoj zemlji više ne dopušta ni promatračku ulogu. WHO zapravo Tajvan smatra dijelom Kine. To djelomice ima apsurdne posljedice: nakon izbijanja pandemije u Kini i upozorenja WHO-a, zemlje poput Italije i Vijetnama su ukinule letove za Tajvan iako tamo u tom trenutku uopće nije bilo zaraženih. Mnogi Tajvanci su zbog toga “zapeli” u inozemstvu.

Istog dana kada je Tajvan poslao e-mail WHO-u, vlasti su iz predostrožnosti u zračnim lukama počele mjeriti temperaturu putnicima iz Wuhana. Tri tjedna kasnije nikome iz Wuhana nije bio dopušten ulazak u zemlju. Zapovjedni stožer, koji je formiran nakon SARS pandemije 2003., odmah je preuzeo koordinaciju mjera u borbi protiv koronavirusa. Odmah je pojačana proizvodnja zaštitnih maski i isplanirana njihova podjela. Početkom veljače su zatvorene granice za sve Kineze, a nakon toga i za ostatak svijeta.

Stroge mjere u “novoj normalnosti”

Ove rane zabrane ulaska u zemlju su se pokazale kao vrlo učinkovita mjera. Vlasti su pratile i shodno potrebama, prekidale infekcijske lance i pogođene osobe smještale u karantenu. Javnost je u toj ranoj fazi bila redovito obavještavana o rizicima i o tome kako spriječiti zarazu. Rana akcija vlade je Tajvance poštedjela dugotrajnih blokada društva i gospodarstva. Direktor WHO-a za hitnu pomoć Michael Ryan je pun pohvala za tajvanske vlasti. “Tajvan je pokrenuo vrlo uspješnu javnu zdravstvenu reakciju što je vidljivo i iz brojki”, kaže Ryan.

Uzorito je i to kako zemlja danas upravlja “novom normalnošću”. Tako bi mogao izgledati život u drugim zemljama nakon ukidanja strogih restrikcija i dok se ne pronađe cjepivo. U svim prijevoznim sredstvima je zaštitna maska obvezna. Taksisti smiju odbiti putnike ako ne nose zaštitu. Svuda se poštuje 1,5 metara razmaka, a restorani i kafići osiguravaju dovoljno razmaka između stolova. U zatvorenim prostorima je dozvoljeno okupljanje do 100, a u otvorenim do 500 osoba. U školama, ali i u javnim zgradama poput banaka, poštanskih ureda i trgovina, mjeri se temperatura i dezinficiraju ruke. U zračnim lukama su postavljeni uređaji koji automatski mjere temperaturu putnicima.

Novopridošli moraju u karantenu, a vlasti u samoj zračnoj luci utvrđuju njihov GPS signal kako bi se moglo pratiti drže li se karantene. Posebnim taksijima, koji se nakon svake vožnje kompletno dezinficiraju, putnici se prevoze do mjesta karantene. Policija dva puta dnevno provjerava jesu li “karanteni” pored svojih mobitela. Kazne za nepridržavanje su drastične: od tri do 30.000 eura. Tako bi mogla izgledati “nova normalnost” i u Europi.

NITI jedna druga vodeća zemlja svijeta nije toliko povećala izdvajanja za vojsku kao Njemačka, javlja Institut za mirovna istraživanja SIPRI iz Stockholma, a prenosi Deutsche Welle. No u ukupnim izdvajanjima su daleko ispred i dalje SAD i Kina.

Rekordnih 1,917 milijardi američkih dolara u svijetu je 2019. godine potrošeno za naoružanje. To je najviša suma od 1988. godine, navodi se u aktualnom godišnjem izvješću međunarodnog Instituta za mirovna istraživanja (SIPRI) iz Stockholma. U usporedbi s 2018., to je porast od 3,6 posto. Istodobno je riječ i o najvećem godišnjem povećanju izdataka za naoružanje od 2010.

Tome je doprinijela i Njemačka, koja je 2019. za naoružanje izdvojila deset posto više nego godinu dana ranije. Tako snažan porast nije zabilježila ni jedna od petnaest vodećih zemalja svijeta. Berlin je prošle godine za vojsku izdvojio 49,3 milijardi dolara.

Max Mutschler iz bonskog Međunarodnog centra za konverziju (BICC) istražuje pitanja naoružavanja na tom vodećem njemačkom institutu za mirovna istraživanja. U razgovoru za DW ovaj politolog ukazuje na raspravu o cilju NATO-a od dva posto izdvajanja. Naime, na NATO samitu u Welsu 2014. odlučeno je da bi se sve zemlje članice tog vojnog saveza u roku od deset godina trebale približiti cilju koji predviđa da izdvajanja za vojsku iznose dva posto bruto domaćeg proizvoda: „Još i prije Trumpove administracije na Njemačku je vršen pritisak da poveća izdvajanja za vojsku. Taj pritisak sada pokazuje rezultate. Ipak, mora se reći da su izdvajanja još uvijek dosta daleko od tih dva posto”, objašnjava Mutschler.

Rusija kao prijetnja

Diego Lopes da Silva iz instituta SIPRI smatra da veća njemačka izdvajanja imaju veze i s tim da se „Rusija sve više doživljava kao prijetnja”. S vojnim izdacima od 65,1 milijarde dolara, Rusija je na četvrtom mjestu na svijetu. To je gotovo četiri posto ruskog BDP-a. Usporedbe radi, Njemačka je prošle godine za obranu izdvojila 1,38 posto BDP-a.

Lopes da Silva dodaje i da vlada u Berlinu nije jedina koja Rusiju doživljava kao opasnost. Šest od vodećih petnaest država svijeta, koje najviše izdvajaju za naoružanje, su članice NATO-a. Pored SAD-a, Njemačke, Francuske i Velike Britanije tu su još Italija i Kanada. Ako se njihovi izdaci zbroje, dolazi se do gotovo polovine svjetskih izdataka za naoružanje. Dvadeset i devet zemalja članica NATO-a ukupno su 2019. godine za obranu izdvojile 1035 milijardi dolara.

Za Maxa Mutschlera iz centra BICC te brojke nisu iznenađenje. „Izdaci za vojsku se orijentiraju na najcrnije scenarije”, kaže ovaj politolog za DW. Često su u javnosti u prvom planu bili ekonomski sukobi među državama. Ali, u pozadini je uvijek postojala i prijetnja od vojnog sukoba: „Kada je riječ o napetoj situaciji između SAD-a i Kine recimo, ne znamo je li moguć i oružani sukob. Ali, vojske tih zemalja se pripremaju i na takav scenarij i vrlo su uspješne u svom lobiranju.”

Svjetski rekorderi SAD i Kina

Vojni izdaci dvije super-sile su i u najnovijem SIPRI-evom izvješću ponovno u prvom planu. SAD je 2019. za vojsku osigurao 732 milijarde dolara, što je 38 posto od ukupnih svjetskih troškova za naoružanje. U posljednje dvije godine američka vojska je zaposlila novih 16.000 vojnika. Istodobno, SAD je nastavio modernizaciju svog konvencionalnog i nuklearnog oružanog programa.

Prema izvješću instituta SIPRI, povećani izdaci imaju veze i s Kinom. Ta zemlja je posljednjih godina najznačajnije povećala izdvajanje za obranu. Ona trenutno iznose 261 milijardu dolara, što je 14 posto od izdvajanja u čitavom svijetu. Time je Kina na drugom mjestu, iza SAD-a. Od 1994. godine Peking ta izdvajanja konstantno povećava. Od 2010. ona su porasla za 85 posto. To se dogodilo gotovo istodobno s gospodarskim rastom. Gotovo uvijek su ta izdvajanja iznosila 1,9 posto BDP-a.

Indija prestigla Saudijsku Arabiju

Pored Kine, još jedna velika azijska sila je u vrhu liste. Indija je vojne izdatke 2019. godine povećala za oko sedam posto, što je ukupno 71,1 milijarda američkih dolara. Stručnjak za naoružanje instituta SIPRI Siemon Weezeman smatra da je to prije svega vezano uz geopolitičko okruženje. „Napeta situacija sa susjednim Pakistanom i Kinom glavni su razlozi zašto je indijska vlada tako drastično povećala izdvajanja za vojsku.” Nuklearna sila je s trećeg mjesta svjetske liste tako potisnula Saudijsku Arabiju.

U odnosu na druge zemlje Bliskog istoka, saudijsko kraljevstvo i dalje za oružje izdvaja daleko najviše novca – 61,9 milijardi dolara 2019. godine. Ali, u odnosu na 2018. izdaci Saudijske Arabije smanjili su se za čitavih 16 posto. U izvješću instituta SIPRI ocjenjuje se da je to iznenađujuće, s obzirom na to da „Saudijska Arabija i dalje nastavlja svoje vojne operacije u Jemenu i s obzirom na porast napetosti s Iranom”. Prošle godine su u zračnim napadima uništena važna saudijska naftna postrojenja. Pored vodstva u Rijadu, i SAD, Njemačka, Francuska i Saudijska Arabija za napade su optužile Iran.

Ostatak svijeta daleko iza

U usporedbi s ogromnim iznosima „velikih igrača”, izdvajanja za vojsku u ostatku svijeta su znatno manja. Zemlje Južne Amerike 2019. su izdvojile „samo” 53 milijarde dolara. Od toga više od polovine Brazil. Zemlje jugoistočne Azije zajedno su za naoružanje potrošile 41 milijardu dolara, a zemlje Afrike ukupno 42 milijarde dolara.

U Africi postoje velike razlike u izdacima među zemljama južno od Sahare. Recimo, u Ugandi su se oni povećali za rekordnih 52 posto, dok su se u zapadnoafričkoj Burkini Faso smanjili za 22 posto. Autori najnovijeg SIPRI-evog izvješća to povezuju s pitanjem je li neka zemlja bila uključena u direktan vojni sukob ili ne.