Okreće li Rusija tijek rata na svoju stranu? “I dalje je to sporo, čeka nas dugi rat”
SVE VIŠE je izvještaja u kojima se spominje kako Rusi, nakon ogromnih gubitaka koje su bilježili na početku ratovanja u Ukrajini, ipak počinju bilježiti vojne uspjehe, prije svega u teritorijalnom smislu.
>>Institut za rat: Rusi napreduju, postali su razumniji
Rusi polako napreduju u invaziji na Ukrajinu kad je riječ o zauzimanju teritorija, navodi se i u pretposljednjoj procjeni Instituta za proučavanje rata. Organizacija sa sjedištem u Washingtonu navela je da se ruske trupe kreću metodičnije i sporije nego u ranijim fazama rata te da su počele donositi razumnije vojne odluke.
Rusija je u rat ušla poprilično ambiciozno, sa željom da svrgne samu ukrajinsku vlast. Ipak, Rusija je relativno brzo odustala od Kijeva, tako priznavši da je potpuno pogriješila u svom planiranju rata te je žarište sada u Donbasu, odnosno u istočnoj Ukrajini.
>>Institut za rat: Rusi polako napreduju, možda žele Moldaviju uključiti u rat
Institut za rat je tako i jučer izvještavao kako Rusi bilježe malene, ali neprestane uspjehe na istoku Ukrajine. U tome im, objašnjava ISW, najviše pomaže snažna artiljerijska paljba iz pozadine. Rusi su u posljednja 24 sata zauzeli više manjih sela i mjesta.
Može li Rusija preokrenuti tijek rata? Može li učiniti dovoljno na istoku kako bi proglasila pobjedu? Koliko su ovi pomaci zapravo konkretni vojni uspjesi? Na ova pitanja za Index su odgovorili vojni analitičar Robert Barić s Fakulteta političkih znanosti i geopolitički stručnjak Denis Avdagić.
Barić: Kopneni koridor ključan za Rusiju
“Sadašnje djelovanje se može opisati na način da je ruska strana na istoku uistinu ostvarila određeno malo napredovanje. Ti taktički uspjesi ne mijenjaju situaciju. Ali to dokazuje da se promijenila taktika djelovanja i da je Rusija restrukturirala do sada neuspjelu operaciju nakon pokušaja brzog zauzimanja Kijeva i djelovanja na sjeveru te se potpuno usredotočila na izbočinu Donbas”, kaže Barić.
“Može se vidjeti da su ruske snage zauzele manja mjesta, posebno oko Izjuma. To je linija Izjum-Slovjansk-Kramatorsk. Ona je ključna ako se želi postići uspjeh. To je glavni napor ruske vojske. Ako bi zauzeli tu liniju, ali i ako bi zauzeli istočniji Severodonjeck, te se spojili s južnim dijelom, odsjekli bi glavninu ukrajinskih snaga, a to je 40 tisuća elitnih ukrajinskih vojnika”, kaže.
Ističe da smo u desetom danu ofenzive i da su urađeni samo manji pomaci.
“Da, sad su Rusi vidjeli da se moraju koncentrirati na jedno područje. Sad imate manje ruske napade, koji se međusobno usklađuju, ali to je još uvijek malo napredovanje. Ukrajinske linije se još uvijek drže. Pitanje je i koliko će Rusi moći držati ovu taktiku.
I američke obavještajne službe su nedavno rekle da je to spor i nejednak napredak jer su i dalje prisutni logistički problemi, niski moral ruskih vojnika… Meni se osobno čini da je ovo jedini način da ruska taktika uspije, a to je upravo da se kroz manje napade iscrpe ukrajinske snage i dovedu ih u situaciju da se povuku.
“Dvornikov je ovu taktiku primijenio u Siriji”
Ali to je skupa i dugotrajna taktika. Ona ne jamči da će ukrajinske snage biti uništene. One uvijek imaju opciju organiziranog povlačenja. Ruska snaga je postigla zračnu nadmoć, ali iz niza razloga očito nisu u stanju pružiti ono što se zove bliska zračna potpora”, kazao je.
Napominje da bi stvari bile drugačije s ruske strane da je ovo prava operacija, naglasivši kako bi se onda odredile jedna ili dvije točke gdje bi se ostvarila maksimalna nadmoć i upotrijebile velike formacije za proboj u pozadinu i brzo napredovanje.
“To se naziva dubokom operacijom. To su sovjetski teoretičari razvili još u 1930-im godinama prošlog stoljeća, a Crvena armija praktično primijenila od 1943. do 1945. godine u Drugom svjetskom ratu i to pri, primjerice, ulasku u Berlin.
Ovo sad znači da ruska vojska više nije sposobna napraviti jednu takvu operaciju koja traži dobru koordinaciju zračnih, kopnenih snaga, posebno topništva, pješaštva i avijacije. I zato se ide na taktiku iscrpljivanja”, kaže.
Napominje kako je to zaštitni znak novog ruskog zapovjednika Aleksandra Dvornikova.
“Dvornikov je to primijenio u Siriji. On je ustvari 2018. godine u jednom ruskom časopisu koji se bavi vojnom znanošću točno opisao ono što će biti u Ukrajini. U Siriji su, dakle, kombinirano ruske i sirijske snage sustavno, zračno i topnički, bombardirale Alep zbog slamanja ekonomskog potencijala neprijatelja.
Na kraju su Alep sirijske snage zauzele. Dvornikov primjenjuje tu strategiju u Ukrajini. To vidimo u Mariupolju, koji nije skroz zauzet”, napomenuo je.
“Ovo je proxy rat”
Pitali smo ga ispada li sad da Rusija jednostavno nije druga vojna sila na svijetu, kao što se mislilo do sada, ili su jednostavno učinjene toliko krive procjene da ona ispada puno lošija nego što zapravo jest.
“Brojčano ona to jest. Ali cijela operacija je rađena na krivim procjenama. To je problem. Sad se rade velike procjene stvarne sposobnosti. No ovo je samo jedna faza rata. Mnogi kažu da je Donbas odlučujuća faza rata. Ne, nije tako. Bez obzira na sve, sukob u Donbasu nije kraj rata. Mi imamo jedan dugotrajan rat”, kazao je.
Podsjetio je i kako je Ukrajina počela dvije operacije koje po Rusiju mogu biti zabrinjavajuće.
“Rusija je značajno srezala vojne ciljeve, odustali su od promjene režima, sad je cilj stvoriti taj kopneni koridor i spojiti se s Transnistrijom. Ali to ne možete dok ne osigurate koridor, a Ukrajinci su počeli s dvije operacije koje su jako zabrinjavajuće po Rusiju.
Jedno je partizansko ratovanje oko Hersona i Melitopolja. Drugo, to su jako zanimljivi udari na ruskom teritoriju oko kojih Ukrajinci šute. Tu spada napad na skladište oružja oko Belgoroda. To nije slučajno. Spekulira se da su poslali i male postrojbe specijalnih snaga koje izvode te napade”, naveo je.
Napomenuo je kako je situacija jednostavno fluidna.
“Ovo je definitivno postao proxy rat. Rat u kojem posredno SAD i Zapad pomažu Ukrajinu. SAD je donio odluku. Prvo je bilo pomoći Ukrajini da se obrani od moćnijeg neprijatelja. A sad je američki cilj na svaki način dovesti do toga da Rusija bude vojno poražena ili da se ovo pretvori u dugotrajni sukob, što Rusija ne može izdržati.
SAD sad daje vojnu i ekonomsku pomoć Ukrajini od 33 milijarde dolara. Ta vojna pomoć ne može u ovoj fazi rata pomoći, ali na ljeto je svakako operativna pauza, Ukrajina tu može organizirati postrojbe sa zapadnom tehnologijom. Zato, sukob je tek počeo i on će sigurno potrajati”, zaključio je vojni analitičar Rober Barić.
Avdagić o ruskoj taktici spaljene zemlje
Avdagić govori kako mu se čini da je svakako došlo do određenih promjena u pristupu ruske strane na terenu. Ističe kako se daleko više koristi artiljerija, odnosno čini se kako se Rusi manje izlažu direktnoj borbi.
“Stoga rade i određene teritorijalne pomake, ili osvajanja. Međutim, pri tomu brutalno i bezobzirno uništavaju sve, što je zapravo taktika spaljene zemlje. Ne znam kako to na kraju izgleda ruskom vojniku, kada zabada rusku zastavu na tim ruševinama, osjeća li se kao pobjednik ili potpuni moralni gubitnik.”
“Zato ta napredovanja, koja su mala, nose svoju veliku moralnu cijenu. I to ne samo za vojnike ruske strane nego i po cijelu državu. Rusija je izgubila sav ugled, a svakim novim danom tog agresivnog suludog pothvata, neopravdanog rata, oni tonu i dalje, kao što je potonula i Moskva, nepovratno”, govori Avdagić.
“Kada se promišljalo prije početka ovog rata koji bi mogli biti ciljevi, manje-više su sve pretpostavke išle prema tomu da će pokušati svrgnuti sve razine vlasti, odnosno postaviti novu prorusku paradržavnu vladu u Kijevu.
S druge strane, osobno sam bio skloniji kako bi jedino strateški bilo logično da će se usmjeriti na takozvana rusofona područja, pri čemu bi, kako sam to početkom veljače analizirao, najjednostavnije rečeno Ukrajina ostala bez morske obale, a Rusija se spojila s Pridnjestrovljem.”
“Rusi će i dalje tvrditi da sve ide prema planu”
Kaže da se sve više čini kako je to sada i doista novi cilj, koji nailazi na isti onaj jaki otpor Ukrajinaca. Napominje kako se brojni gradovi doista herojski bore te da je otpor u Mariupolju i dalje prisutan, što je u vojnom smislu doista u najmanju ruku impresivno, i strahovito poražavajuće za rusku stranu.
“Putin je barem svojoj javnosti mogao lakše objasniti da spašava Ruse u Ukrajini ili oslobađa područja gdje su ugnjetavani Rusi i svi oni koji govore ruski. Naravno, to ne može biti dalje od istine, ali bilo bi im daleko lakše takvu ‘istinu’ propagandistički prodavati, za razliku od komunikacijskog kaosa koji su izveli od dana napada. Kaosa koji je identičan onom vojno-strategijskom koji su izveli na terenu.
Ne treba sumnjati, oni će tvrditi kako sve ide po planu, no broj izginulih ruskih vojnika je za njih jako porazan, da uopće ne spominjemo zastrašujuće informacije o stradalim civilima, zbog čega su sve glasnija tumačenja kako se u Ukrajini doista odvija genocid, o čemu je Putin pričao, samo što ga provode ruski vojnici, u ime Kremlja”, kaže on.
Dug rat Rusiji sigurno ne ide previše u korist
Kažemo mu kako je sve izglednije da će se rat produljiti, što može jednostavno dovesti do “otupljivanja” Zapada, a što onda potencijalno može Rusiji strateški odgovarati, o čemu govore i pojedini analitičari sa zapada. Avdagić ističe da je sve manji interes medija za rat.
“Dok se u veljači gotovo jedino izvještavalo o ruskoj agresiji na Ukrajinu, danas je ona sišla s naslovnica i tek veća stradavanja civila ili veće promjene na terenu izbijaju kao važnije vijesti. Tako je to nažalost, život ide dalje, i Ukrajina je u fokusu sve manje. No ne mislim kako je ruska strana to očekivala ili pripremala, to je jednostavno realitet.”
“Dugi rat im sigurno ne ide previše u korist jer svaki mrtvi vojnik mijenja percepciju onih koji ga znaju, bez obzira na potpunu medijsku blokadu. Rusija je uz to pod snažnim sankcijama, za koje treba vremena da pokažu svoju stvarnu snagu i utjecaj na rusku ekonomiju i društvo, a i ratne operacije same po sebi koštaju i iscrpljuju proračun.
“Putin će u nekom trenutku proglasiti velebnu pobjedu”
Vrlo vjerojatno u Kremlju očekuju da će vrijeme i sustavno uništavanje ukrajinske infrastrukture slabiti i otpor Ukrajinaca. No sve dok postoji solidarnost od demokratskih zemalja i Zapada, dok se doprema pomoć, pa i ona vojna, Ukrajinci će biti u prednosti te i u mogućnosti da s vremenom krenu u snažne kontranapade.
Putin će u nekom trenutku proglasiti velebnu pobjedu, s onim što će već imati, ali to je sve već odavno postao povijesni gubitak u svakom mogućem smislu, kako za samog Putina tako i za Rusiju.
Iako je svaki rat i svaka agresija već sama po sebi suluda, ovaj Putinov rat jedan je od najbesmislenijih takvih činova. Nešto čega će se jako sramiti svi oni koji su se time okaljali, a imaju i zrno moralnosti u sebi”, napomenuo je Avdagić.