TJEDNIMA ukrajinsko političko vodstvo upozorava da ruski politički i vojni vrh planira provesti novi krug masovne mobilizacije te velikom ofenzivom na Kijev pokušati okončati rat u svoju korist. Iako se u ovom trenutku ne čini izglednim, evo zašto je to vrlo vjerojatna opcija.

Rusi u pet mjeseci nisu uspjeli osvojiti grad koji je prije rata imao 70.000 stanovnika

Nakon više od pet mjeseci ofenzivnih operacija, s tisućama mrtvih na obje strane, Rusi nisu uspjeli osvojiti grad koji je prije njihove agresije imao sedamdesetak tisuća stanovnika (Bahmut), već gradić koji je prije 24. veljače brojio niti jedanaest tisuća (Soledar). Na bojištu dužine veće od 1300 kilometara ruske snage uspjele su osvojiti jednu malu točku. I to, naravno, pokušavaju prikazati kao ogroman uspjeh.

Ovom brzinom ruske snage bi osvojile Donjeck za pet godina, ako i tada. I to pod uvjetom da u međuvremenu Ukrajinci ne bi ofenzivom u nekoliko dana oslobodili recimo sjeverni Luhansk. Ili Melitopolj i tako rascijepili bojište na dva dijela.

Putin se uzdao da će europska ovisnost o ruskom plinu i nafti ili dovesti do kolapsa europskih ekonomija i posljedično cijelog političkog ustroja, ili barem do enormnog povećanja cijena plina i nafte.

Rusija je praktički ostala bez cijelog europskog tržišta

U prvom slučaju Ukrajina bi se našla praktički sama u borbi protiv Rusije. U drugom slučaju Rusija bi zarađivala stotine milijardi eura isporučujući sve manje plina i nafte. Spletom različitih nepovezanih okolnosti cijene ugljikovodika na europskom tržištu su pale ispod cijena u veljači prošle godine, a Rusija je praktički ostala bez europskog tržišta.

Doduše, u kratkom i intenzivnom ratu cijenama skoro je potpuno istisnula saudijsku naftu s kineskog tržišta. Međutim, jedan od razloga za pad cijene nafte je i teška ekonomska situacija u Kini. Zbog toga tamošnja potražnja za naftom pada, a s tim i ruski prihodi.

Xi gubi strpljenje s Putinom

Jačanjem domaće ekonomske krize kineski politički vrh sve je manje sklon nastaviti podržavati Putina. Iako kineski vođa Xi Jinping i Putin dijele odbojnost prema demokraciji i težnju preuređenja svijeta po njihovim mjerilima, od ideologije se ne živi.

Kina živi od izvoza, a Europska unija joj je najveći trgovinski partner. Produljenje Putinove agresije na Ukrajinu u nedogled bez imalo naznaka da bi Rusija mogla pobijediti doveo je Peking u poziciju da mora birati – ideološko savezništvo s Moskvom ili ekonomska suradnja s Europom.

Peking se boji da će Europa početi slijediti Sjedinjene Države i sve se brže komercijalno udaljavati od Kine. Ne boje se samo gubitka tržišta već i pristupa naprednim i osjetljivim tehnologijama koje su do sada europske tvrtke bile spremne podijeliti s kineskim. Stoga ne čudi da Xi gubi strpljenje s Putinom i sve jače zahtijeva da se rat u Ukrajini okonča na bilo koji način.

Ostavši praktički bez europskog tržišta i sa sve nižim cijenama nafte i plina prihodi Rusije dramatično padaju, a troškovi rata podjednako dramatično rastu. Jedan od glavnih razloga učestalih pobuna među mobiliziranim pričuvnicima u rujnu prošle godine bila je neisplata obećanih plaća. A one su za svakog mobiliziranog oko 30 tisuća rubalja (oko 460 eura). Međutim, mobilizirani nesretnici su još i jeftini.

Ubijeni i ranjeni su skuplji od mobiliziranih

Znatno su skuplji ranjeni i poginuli. Ukrajinci tvrde da su u manje od godinu dana uspjeli eliminirati više od 110 tisuća i teško raniti više od 337 tisuća ruskih vojnika. Svaka obitelj palog ruskog vojnika ima pravo na najmanje 7.4 milijuna rubalja odštete (oko 100 tisuća eura). Udovice i maloljetna djeca imaju pravo i na mjesečnu naknadu.

Svaki teško ranjeni Rus, uz troškove liječenja, ima pravo i na jednokratnu naknadu od 3 milijuna rubalja (oko 40 tisuća eura) te doživotnu invalidninu. A Ukrajinci tvrde da svakog dana u Ukrajini pogine između 200 i 800 Rusa.

Enorman rast troškova Rusije

Usporedo rastu i troškovi vojne proizvodnje koja se muči da nadoknadi gubitke. A gubici su po ukrajinskim tvrdnjama ogromni – više od tri tisuće tenkova, više od 6150 borbenih oklopnih vozila i više od 2000 artiljerijskih oružja. Stoga ne čudi da je dio državnog proračuna namijenjen oružanim snagama tijekom 2022. godine enormno povećan.

Početkom 2022., neposredno nakon početka agresije na Ukrajinu, proračun je povećan s početnog 3.51 bilijuna rubalja (oko 47 milijardi eura) na 3.85 bilijuna (oko 52 milijarde eura). Iako je potom Kremlj odlučio da su podaci o vojnim izdacima tajni, u rujnu se saznalo za novo povećanje na čak 4.68 bilijuna (oko 63 milijarde eura).

Procjene zapadnih obavještajnih službi kažu da se povećanje na kraju zaustavilo na otprilike 5.6 bilijuna (oko 76 milijardi eura). Procjene su da vojni proračun za 2023. godinu premašuje 5 bilijuna uz tendenciju daljnjeg rasta.

Tome treba pridodati i ogromno povećanje izdvajanja za policiju i druge sigurnosne službe s početnih 2.82 bilijuna rubalja (oko 38 milijardi eura) na početku 2022. na 4.42 bilijuna (oko 60 milijardi eura) do kraja godine.

Iako itekako skloni samozavaravanju, Putin i njegov najbliži krug vlasti moraju biti svjesni da ruska ekonomija pritisnuta sankcijama ne može izdržati tolika naprezanja više od godinu, dvije. Rusija trenutno preživljava od enormnih zarada koje je ostvarivala početkom 2022. godine kad je na izvozu nafte i plina zarađivala više od milijardu dolara dnevno te je u prvih šest mjeseci zaradila 158 milijardi eura.

Već u kolovozu 2022. mjesečna zarada pala je na manje od 10 milijardi eura. S obzirom na to da se trenutno bačva (barel) ruske nafte prodaje po samo 37 dolara i da nema previše zainteresiranih, očigledno je da ruski prihodi od nafte dramatično padaju.

Putin ima sve manje opcija

Enormno povećanje troškova rata uz konstantni pad prihoda od nafte i plina nisu jedini Putinovi problemi. Sve veći broj zapadnih država pokazuje da im je dosta njemačke obzirnosti prema Rusiji te da su spremne Ukrajini isporučiti ofenzivno oružje. Prije svega tenkove, ali i dalekometne projektile zemlja-zemlja i zrak-zemlja.

Putinov najveći problem je što će čvrsta politička, vojna i ekonomska pomoć Zapada Ukrajini potrajati zasigurno još najmanje dvije godine, do predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Državama. A Rusija nema dvije godine.

Pitanje je ima li godinu dana u okolnostima pada prihoda od izvoza ugljikovodika, gubljenja kineske potpore i sve veće političke izoliranosti koja će biti tim jača što će izgledi za rusku pobjedu biti manji.

U takvim okolnostima produljenje rata u nedogled nije Putinova opcija. Posebno ne uz neprekidni dotok novog i sve boljeg oružja sa Zapada u Ukrajinu koje će povećati ukrajinske ofenzivne sposobnosti.

Pokazivanje volje za pregovorima uz istovremeni zahtjev da Ukrajinci moraju priznati legitimnost ruske okupacije Luhanska, Donjecka, Zaporižje, Hersona i Krima zapravo je poziv na ukrajinsku kapitulaciju i izrugivanje Zapadu.

Ruski izgledi za pobjedu u ratu su sve lošiji, uskoro će im jedina opcija biti pokušaj osvajanja Kijeva

Zbog svega toga ruski izgledi da dobije rat sve su lošiji, a opcije sve slabije. Uskoro će jedina izvediva opcija biti vraćanje na početak – pokušaj osvajanja Kijeva. Rusi su to pokušali na samom početku agresije s 30 tisuća vojnika i nisu uspjeli.

Ovog puta će morati angažirati znatno veće snage. Barem 200 tisuća Rusa i još 150 tisuća Bjelorusa. I sve to usmjeriti prema jednoj točki – trgu Maidan. Putinov problem je što ruska vojska bez nove mobilizacije nema tih 200 tisuća vojnika.

S obzirom na političku nestabilnost i činjenicu da se Lukašenko održava na vlasti pukom silom, pitanje je bi li bjeloruska vojska mobilizacijom uspjela prikupiti 150 tisuća pričuvnika.

Smjena Surovikina potvrđuje da se sprema nešto veliko i važno

Da se sprema nešto veliko potvrđuje i vijest kako je zapovjedništvo nad ruskim okupacijskim snagama preuzeo načelnik Glavnog stožera Valerij Gerasimov. Dosadašnji zapovjednik general Sergej Surovikin bit će zamjenik Gerasimovu. To znači da će Gerasimov donositi ključne odluke, a Surovikin će ih morati provoditi. Krajnje je neobično da načelnik Glavnog stožera preuzme operativno vođenje borbenih operacija, osim u slučaju ako se zaista ne sprema nešto strateški veliko i važno.

Ukrajinski politički i vojni vrh svjesni su svega toga te znaju da će Rusija biti sve slabija, a ukrajinske oružane snage sve jače. Stoga iz Kijeva već tjednima dolaze upozorenja na novu rusku mobilizaciju te mobilizaciju u Bjelorusiji.

Želi li ruski vojni vrh stotinama tisuća eventualno novih mobiliziranih pričuvnika omogućiti kakvu takvu obuku prije upućivanja na bojište, imaju jako malo vremena da pokrene mobilizacijski proces. Jer krajnji rok za novu veliku rusku ofenzivu istječe s krajem proljeća.

Krajnji rok Rusima je kraj proljeća

Zašto kraj proljeća? Prvo, zato što će se do tada u Ukrajinu početi vraćati deseci tisuća vojnika koji su upućeni na temeljnu i naprednu obuku u savezničke države. Drugo, zato što će s tim vojnicima početi dolaziti i sve naprednija oružja za koja su obučavani.

U protuzračnoj obrani trebale bi doći nove bitnice već isporučenih PZO raketnih sustava, ali i prve dvije bitnice Patriota. Doći će i novi topnički sustavi, američki samovozni M-109A6 Paladin, njemački RCH 155 i švedski Archer.

Do proljeća doći će 50 Bradleyja i 40 Mardera. I zasigurno prvi tenkovi zapadne proizvodnje. Za sada se čini da će prvi biti britanski Challenger 2 iako bi Poljaci rado prvi poslali Leoparde 2. Iste tenkove nudi i Finska, a još u lipnju 2022. ponudila ih je i Španjolska (tu je ponudu stopirao Berlin). Potencijalnih donatora Leoparda ne manjka, kao i tvrda odlučnost njemačkih socijaldemokrata da to spriječe.

Ukrajincima neće manjkati novog oružja (iako bi oni htjeli još puno više) dok će se ruski gubici samo povećavati uz vrlo ograničene mogućnosti popune. I da ne naprave nijednu veliku ofenzivu, ukrajinska od Zapada obilno potpomognuta logistika izvojevat će pobjedu nad ruskom. Ako se prije toga ruska ekonomija ne uruši pod pritiskom ratnih troškova.

Ako želi dobiti rat, nakon što ga je zima potpuno iznevjerila, Putinu preostaje još jedino opcija jedne velike odlučujuće ofenzive – na Kijev.