CIJENA dionice Credit Suissea jučer je u jednom trenutku potonula za čak 30 posto, nakon što je najveći bankin kreditor Saudi National Bank objavio da nije više u mogućnosti pružati joj financijsku pomoć jer bi premašio zakonsko ograničenje o vlasničkom udjelu do 10 posto. Ta banka, naime, prošle godine sudjelovala je u dokapitalizaciji Credit Suissea, vrijednoj 4.2 milijarde dolara, ostvarivši pritom vlasnički udjel od 9.9 posto.

Credit Suisse je sinoć priopćio da će posuditi do 50 milijardi švicarskih franaka od Švicarske nacionalne banke, kako bi uvjerio ulagače da ima potrebnu gotovinu za nastavak rada.

“Ova dodatna likvidnost podržala bi temeljne poslove i klijente Credit Suissea dok banka poduzima potrebne korake za restrukturiranje poslovanja, odnosno stvaranje jednostavnije i fokusiranije banke izgrađene oko potreba klijenata”, rekla je banka.

Vijest je utjecala na financijska tržišta diljem svijeta, a strah od bankarske krize proširio se Europom.

Marko Rakar, poslovni savjetnik i IT stručnjak, za Index je komentirao cijelu situaciju i što bi moglo slijediti.

Zašto je važan kolaps SVB-a?

“Kolaps Silicon Valley banke je drugi najveći bankrot banke u američkoj povijesti. Iako sama SVB banka nije sistemski važna (bila je 16. po veličini u Americi), bitna je po tome što je gotovo isključivo bila orijentirana prema high-tech i startup sceni Silikonske doline pa se tako odjednom veliki broj tehnoloških kompanija našlo u problemu.

Razlog zašto je banka propala leži dijelom u činjenici da je došlo do povlačenja depozita, a što je banka bila prisiljena nadoknaditi prodajom obveznica koje se nalaze u njezinom portfoliju. Obzirom da je američki FED (ekvivalent centralne banke) tijekom prošle godine krenuo dizati kamatne stope s ciljem da se obuzda rastuća inflacija, cijene obveznica koje su osjetljive na kamatne stope su krenule padati, a što znači da vlasnici obveznica imaju mogućnost pričekati dospijeće obveznica i naplatiti se, ili ih prodati ispod cijene i na taj način stvoriti gubitke. Problem SVB-a je bio u tome da su bili prisiljeni prodati obveznice i pritom prijaviti nastale gubitke koji su bili dovoljno veliki da ih spuste ispod regulatornih i kapitalnih minimuma.

Nijedna banka nema dovoljno novaca da osigura trenutnu isplatu svih depozita, u prošlosti čak i kada je došlo do navale depozitara da povuku svoje depozite, to je najčešće bilo moguće napraviti fizičkim odlaskom u banku, čekanjem u redovima samo u radno vrijeme banke. Danas svi imaju internet bankarstvo i moguće je da veliki broj depozitara odjednom zatraži isplatu ili prebacivanje u drugu banku. Jednako tako zahvaljujući medijima, a osobito društvenim mrežama, moguće je podijeliti i raširiti informaciju o nesolventnoj instituciji u roku od nekoliko minuta, dok je prije trebalo nekoliko dana.

“Moglo bi doći do bankrota drugih banaka”

Drugi temeljni problem i uzrok pada SVB banke je u tome što je ona bila prilično jedinstvena u tome da nije imala nikakva osiguranja (hedging) na rast ili pad cijena obveznica pa je stoga bila prisiljena samostalno apsorbirati gubitke.

Brzom intervencijom američkih regulatora, banka je u vikend akciji postala solventna, a svi depoziti su sačuvani bez gubitaka, oštećeni su samo vlasnici (dioničari) i oni koji su SVB-u posudili novac. Zanimljivo, ovom intervencijom osigurana je isplata svih depozita iako je u Americi do prošloga tjedna osigurani limit bio 250.000 USD (u EU i u Hrvatskoj je to 100.000 eura).

Iako je situacija sa SVB-om za sada sanirana, budući da je nakon gotovo osamdeset godina primijećen pad ukupnih depozita u bankama, za očekivati je kako će u sljedećim tjednima doći do bankrota i drugih, manjih američkih banaka. Da bi se to spriječilo, američki regulatori su osigurali 2000 milijardi USD dodatne likvidnosti bankama”, kaže Rakar.

Što se događa s Credit Suisseom?

“Situacija s Credit Suisseom je sasvim drugačija, riječ je o globalno sistemskoj banci, što znači da je ona svojom veličinom značajna ne samo na nacionalnoj razini nego i svjetskoj. Postoji svega tridesetak takvih banaka u svijetu (od čega je njih sedam u Kini) i propast takve banke bi imao dalekosežne posljedice ne samo na klijente banke nego i ekonomije zemalja u kojima CS posluje. CS je prošaran raznim aferama i regulatornim problemima posljednjih desetak do petnaest godina te je u tom periodu banka bila prisiljena platiti više od 10 milijardi eura raznih kazni raznim regulatorima.

Iako je CS slabo stajao, kap koja je prelila čašu je bila izjava Saudijske centralne banke (a koja je suvlasnik CS-a) gdje su rekli kako neće dodatno dokapitalizirati banku (zbog regulatornih limita, no taj dio rečenice se pogubio putem) i to je bilo dovoljno da ovu globalnu banku prebaci preko ruba te je tijekom prošle noći Švicarska centralna banka odlučila intervenirati s do 50 milijardi eura likvidnosti. Ovo je privremeno riješilo problem CS-a, iako osiguranja za dugovanja CS-a se za sada i dalje nalaze unutar rizične zone koja se smatra imanentnim rizikom bankrota.

Credit Suisse ili njegov eventualni bankrot sam po sebi ne bi direktno naštetio ostalim europskim bankama, tj. “zaraza” se neće proširiti budući da je europska regulativa bitno strožija od američke. Svejedno, propast takve banke bi imalo direktne posljedice na ekonomiju zemalja, korisnike koji ovise o CS-u, a vjerojatno će imati direktne posljedice na hedge tržište gdje je CS bio značajni faktor (što bi moglo značiti da će, iako je CS rupa privremeno začepljena, ipak to proizvesti neočekivane posljedice negdje drugdje).

“Loše investicije će izaći na vidjelo”

Povećanje kamatnih stopa, nakon desetljeća niskih kamata ima direktne posljedice na zdravlje bankarskog sektora i sada će mnogobrojne loše investicije izaći na vidjelo. Istovremeno, povećanje kamatnih stopa je ključna mjera za usporavanje inflacije. Amerika je krenula u dizanje kamatnih stopa prije Europe, u dizanju je agresivnija, a Europa je sporija u reakciji i dijelom zbog energetske situacije i rata u Ukrajini dosta je oklijevala s dizanjem kamatnih stopa. Na današnjoj sjednici je ECB digao kamate na 3.5% (dakle s 3 na 3.5) i čini se da će dizati još (inflacija u EU je i dalje na razini od 5-6%).

Dizanjem likvidnosti banaka defacto se stimulira daljnje tiskanje novca (što je opća karakteristika protekle tri-četiri godine), a velike količine novca stimuliraju inflaciju. Centralne banke su se našle u “Kobayashi Maru” scenariju, jer povećanje likvidnosti ili povećanje kamata su podjednako pogubne odluke i pitanje je samo koji je prioritet veći; očuvanje bankovnog/financijskog sektora ili borba s inflacijom”, kaže Rakar.