ZA MALO više od mjesec dana ruska agresija na Ukrajinu ući će u drugu godinu. Dovoljno je to vremena da se načine analize i izvedu prve pouke korisne svima, jer tako velik oružani sukob razotkriva probleme i ukazuje na trendove.

Kad su 24. veljače prošle godine ruske snage krenule okupirati Ukrajinu svi su analitičari vjerovali da će ukrajinsko ratno zrakoplovstvo nestati u nekoliko dana. Uz sustave protuzračne obrane zrakoplovne baze trebale su biti prioritetni ciljevi. Ukrajinsko ratno zrakoplovstvo ne samo da je preživjelo jedanaest mjeseci već je i dalje vrlo aktivno.

Nakon što bi potpuno ovladalo ukrajinskim zračnim prostorom rusko zrakoplovstvo je trebalo biti odlučujući faktor brze ruske pobjede, masovno uništavajući sve ukrajinske točke otpora. To ne da se nije dogodilo već ni rusko ni ukrajinsko zrakoplovstvo nemaju bitan utjecaj na bitke koje se vode ispod njih.

Rusi su imali golemu nadmoć u zrakoplovstvu – na papiru

Nadmoć ruskog zrakoplovstva, na papiru, bila je ogromna. Više od 1160 borbenih zrakoplova naspram oko 125 borbenih zrakoplova ukrajinskog ratnog zrakoplovstva. Povrh toga svi su ukrajinski borbeni zrakoplovi izrađeni još u bivšem Sovjetskom Savezu, a rusko zrakoplovstvo ima stotine zrakoplova izrađenih u ovom stoljeću.

Jedan od najvećih „aduta” trebao je biti višenamjenski borbeni avion pete generacije Su-57. Rusi ga rado uspoređuju s američkim F-22, što je itekakvo pretjerivanje. Su-57 je nastao kao zajednički projekt Rusije i Indije u kojem se Indija nadala da će zajedničkim financiranjem doći ne samo do borbenog aviona pete generacije nego i do najnaprednijih tehnologija koje će moći uporabiti za svoje buduće projekte.

Fijasko zvan Su-57

No stvari se nisu razvijale po indijskim nadama. Partneri su se suglasili da će podijeliti troškove razvoja 50/50, te da će Rusija Indiji dati sve tehnologije koje će omogućiti proizvodnju U Indiji. No onda su 2012. nastali problemi.

Prvo su Rusi odbili da indijski probni piloti lete na T-50. Potom su Indijci ustvrdili da avion ima ni više ni manje nego 45 velika nedostatka. Nedostaci su obuhvaćali stealth odlike, avioniku, motore… Kako Rusi nisu bili sposobni otkloniti sve indijske zamjerke Indija se 2018. godine povukla iz projekta.

Sa Su-57 nije oduševljeno ni rusko ratno zrakoplovstvo koje radije kupuje S-35S. Zbog toga je pokrenuta maloserijska proizvodnja uz nadu da bi novac stranog kupca omogućio dovršenje razvoja i pokretanje serijske proizvodnje.

Kao avion pete generacije, bez obzira na broj operativnih primjeraka (precijene su oko 20), Su-57 je trebao osigurati ruskom zrakoplovstvu nadmoć u zračnom prostoru. Umjesto toga vrlo je upitno da li Su-57 uopće sudjeluju u borbenim djelovanjima u Ukrajini.

Samo jedan dio ruskog zrakoplovstva znatno utjecao na rat

Jedini dio ruskog ratnog zrakoplovstva koji je do sada značajno utjecao na rat u Ukrajini su bombarderi. Ali ne zato što su izravno sudjelovali u bitkama. Za razliku od Sirije gdje su ruski bombarderi korišteni za masovna „tepih” bombardiranja, u Ukrajini isključivo služe kao lansirne platforme za krstareće projektile.

Tako sa sigurne udaljenosti iz ruskog i bjeloruskog zračnog prostora napadaju u pravilu civilne ciljeve. Jurišni dio ruskog ratnog zrakoplovstva pak vrlo slabo utječe na borbena djelovanja.

Na samom početku ruske agresije zapovjednici postrojbi koji su se „zaletjele” u dubinu ukrajinskog teritorija, te se našle u okruženju, očajnički su tražili zračnu potporu. U pravilu je nisu dobivali. Ili bi ona došla prekasno, ili još gore po Ruse, bombe bi padale previše blizu.

Rusi usprkos brzom bijegu imali ogromne gubitke

Ništa bolje stanje nije ni danas jer zbog ogromnog broja lakih PZO sustava koje su Ukrajinci dobili s Zapada ruski piloti jurišnih aviona više brinu kako što brže izaći iz zone djelovanja nego uništiti ciljeve. Usprkos tome gubici su vrlo veliki. Po tvrdnjama Oryx web stranice koja prati gubitke obje strane, rusko ratno zrakoplovstvo je izgubilo 51 jurišnika Su-24/25/34.

Veliki problem ruskih pilota jurišnika je činjenica da nemaju moderne precizno navođenje projektile zrak-zemlja. Teoretski imaju ih nešto no zapravo niti su neke kvalitete (razvijeni su sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća) niti ih je rusko ratno zrakoplovstvo kupovalo zadnjih dvadesetak godina pa ih je u skladištima vrlo malo.

Ukrajinsko ratno zrakoplovstvo je više psihološka potpora nego značajan faktor

I ukrajinski gubici su vrlo veliki – 13 Su-24 i 15 Su-25. S obzirom da su rat započeli s 14 Su-24 i 31 Su-25 snaga im je više nego prepolovljena. Zbog toga ne čudi da ukrajinski borbeni avioni iznad bojišta djeluju više kao psihološka potpora borcima nego kao značajan borbeni faktor.

Doduše, to bi se uskoro moglo značajno promijeniti. Ukrajinci su već dobili proturadarske projektile AGM-88 HARM (High-speed Anti-Radiation Missile) koji im omogućavaju napade na radare ruskih PZO raketnih sustava. Dosadašnji izvještaji ne daju jasnu sliku koliko ukrajinski HARM-ovi imaju utjecaj na bojištu.

Na samom kraju prošle godine Sjedinjene Države su odlučile Ukrajini isporučiti komplete JDAM (Joint Direct Attack Munition) koji od „glupih” gravitacijskih bombi čine precizne projektile navođene GPS sustavom. JDAM je namijenjen za bombe u rasponu masa od 227 do 907 kilograma.

Ovisno o visini i brzini aviona s kojeg djeluje JDAM ima domet do 28 kilometara. A to znači debelo unutar zone djelovanja ruskih PZO raketnih sustava. Međutim, ako HARM projektili natjeraju ruske posade da u panici ugase radare ukrajinski avioni će dobiti sasvim dovoljno vremena za napad JDAM-ima.

Jurišni helikopteri kao učinkovitija opcija

Jurišni helikopteri pokazali su se kao puno učinkovitija opcija u odnosu na avione. U prvim danima ruske agresije Rusi su jurišne helikoptere koristili za eskortiranje helikopterskih desanata. Zbog velikih gubitaka transportnih helikoptera Rusi su vrlo brzo odustali od te taktike. Jurišni helikopteri puno bolje su se pokazali u potpori snagama na zemlji.

Nakon što je ukrajinska vojska s Zapada dobila veliki broj različitih lakih PZO raketnih sustava (tzv. MANPADS) život posada ruskih jurišnih helikoptera postao je još opasniji. U 11 mjeseci ratovanja Rusi su ostali bez skoro 60 jurišnih helikoptera.

Od toga čak 11 Mi-28 i više od 30 Ka-52. S obzirom da su rijetki dani kad ukrajinsko ministarstvo obrane ne objavi podatak da su oborili barem jedan ruski jurišni helikopter, te se brojke neprestano povećavaju.

Rusi izgubili puno helikoptera prvo u Hersonu, a potom i oko Bahmuta

Rusi su puno jurišnih helikoptera izgubili prije povlačenja iz hersonskog džepa jer su njima pokušavali u začetku suzbijati pokušaje ukrajinskih juriša. Sada ih gube u i oko Bahmuta jer njima pokušavaju omekšati ukrajinsku obranu. S obzirom da od jurišnih aviona nemaju velike koristi jurišni helikopteri su im jedina opcija. Bez obzira na gubitke.

Ukrajinski gubici jurišnih helikoptera su značajno manji – tri Mi-24. To je zato jer je ukrajinska vojska u veljači prošle godine imala samo oko 35 operativnih Mi-24. Znali su da ti stari helikopteri proizvedeni još u doba SSSR-a neće imati odlučujuću ulogu na bojištu, a iskustva iz 2014. godine naučila su ih da ih Rusi vrlo lako obarali.

Ukrajinski jurišni helikopteri rijedak su prizor iznad bojišta. A kad se tamo i nađu onda izvode neprecizne napade nevođenim raketama s vrlo male visine i sigurne udaljenosti, više u službi podizanja borbenog morala Ukrajinaca nego nanošenja štete Rusima.

Premoć u kvaliteti i kvantiteti nije pomogla Rusima

Iako se očekivalo da će premoć u kvaliteti i kvantiteti ruskoj vojsci osigurati dominaciju u ukrajinskom zračnom prostoru to se nije dogodilo. Ukrajinsko ratno zrakoplovstvo je nekim čudom opstalo, a neprekidni dotok novih zapadnih PZO sustava (topničkih i raketnih) trajno je onemogućio rusku prevlast u zračnom prostoru.

Bez zračne nadmoći i sposobnosti zrakoplovstva da čisti teren pred oklopnim snagama, ruska vojska ograničena je na ofenzivna djelovanja samo unutar dometa artiljerije.