RUSKA invazija na Ukrajinu bila je vježba razmišljanja o nezamislivom – od šokantnog barbarstva same invazije, preko neočekivanog tijeka sukoba, do razbijanja davno uspostavljenih normi nacionalne sigurnosti i tabua s obje strane Atlantskog oceana.

Slika o tome kako će rat završiti jasna je koliko i blatnjavi rovovi u crnoj zemlji Donbasa. U međuvremenu već se ocrtavaju obrisi ukrajinske poslijeratne budućnosti – milijarde dolara bit će potrebne za obnovu i perspektivno članstvo zemlje u NATO-u i Europskoj uniji, piše Foreign Policy.

Mnogo je teže predvidjeti kako će Rusija izgledati nakon završetka sukoba. Osim radikalne promjene razmišljanja u Kremlju, možda najnevjerojatnijeg scenarija od svih, dugogodišnji promatrači Rusije i bivši službenici američke vlade iznose sumornu sliku zemlje koja će iz rata vjerojatno izaći siromašnija, oštećenija i nestabilnija.

Rusija će ostati najveća zemlja na svijetu

Po svoj prilici, Rusija će ostati najveća zemlja na svijetu, velika nuklearna sila čija će se zajednička granica s NATO-om više nego udvostručiti kada Finska bude primljena u savez. Rusija koja izađe iz rata imat će duboke posljedice za Europu, Sjedinjene Američke Države i cijeli svijet.

“Ono što bi se moglo dogoditi Rusiji nakon toga, naravno, nešto je o čemu moramo pažljivo razmisliti. Ne mislim da je ikome u interesu vidjeti propalu državu u Rusiji”, rekao je britanski ministar vanjskih poslova James Cleverly tijekom posjeta Washingtonu prošlog mjeseca.

Osim malo izgledne bezuvjetne predaje Rusije ili Ukrajine, rat će najvjerojatnije završiti nekom vrstom mirovnog sporazuma. Priroda tog dogovora mogla bi igrati značajnu ulogu u oblikovanju Rusije i dugovječnosti ruskog predsjednika Vladimira Putina. Kao što je nedavno primijetila estonska obavještajna služba, Putinov režim je i najjači i najranjiviji nego što je ikada bio.

Invazijom na Ukrajinu ruski predsjednik raskinuo je društveni ugovor koji je podupirao njegovu popularnost tijekom 24 godine na vlasti – osiguravši relativni prosperitet ruskom narodu. Stotine omiljenih zapadnih marki povukle su se iz zemlje, dok su sankcije izazvale šok u gospodarstvu.

“U određenom smislu rizici od Putinovog gubitka položaja sada su vjerojatno veći nego što su bili. Glavno postignuće njegovih 20 i više godina na vlasti bilo je postizanje stabilnosti u Rusiji”, rekao je Timothy Frye, profesor političkih znanosti na Sveučilištu Columbia.

Rat je Putinovu poziciju učinio neizvjesnom

Rat je Putinovu poziciju učinio neizvjesnijom, a ruski čelnik svoje osvajanje Ukrajine očito vidi kao egzistencijalnu stvar. Spektakularan poraz, kažu stručnjaci, mogao bi predstavljati ozbiljan izazov njegovoj vladavini, ali Putinov odlazak s dužnosti nakon što rat završi nipošto nije gotov zaključak.

“Mislim da moramo pronaći put naprijed na temelju premise da bi Putin još neko vrijeme mogao biti predsjednik Rusije”, rekla je Fiona Hill, koja je bila Trumpova glavna savjetnica za Rusiju u Vijeću za nacionalnu sigurnost SAD-a.

Čak i ako Putin napusti dužnost, postoji velika šansa da će onaj tko ga naslijedi biti izabran po njegovom uzoru. “Naglasio bih da je takozvani putinizam raširen u Rusiji u mnogim krugovima”, rekao je Mikk Marran, koji je do listopada prošle godine bio šef estonske Vanjske obavještajne službe.

Ankete neovisnog Levada Centera i interna istraživanja Kremlja, do kojih je došla Meduza, ukazuju na sve veću potporu mirovnim pregovorima, što bi Putinu moglo omogućiti da rat okonča pregovorima bez opasnosti od bijesa javnosti. Međutim, istraživanje Levada Centera pokazuje da se Rusi odlučno protive vraćanju teritorija koje je Rusija okupirala u Ukrajini.

“Postoji šansa, posebno u scenariju dogovorenog ishoda, da to ne postane egzistencijalno pitanje za Putinov režim, ali samo ako je voljan krenuti prema tom cilju”, rekla je Liana Fix, suradnica za Europu pri Vijeću za vanjske poslove.

Ratovi rijetko svrgavaju moćnike poput Putina

Drugi mogući scenarij je da rat umjesto toga okošta u nerješiv zastoj. Vojni analitičari ne vide znakove da Putin odustaje od svog krajnjeg cilja zauzimanja Ukrajine u cijelosti iako su ruske snage imale zapanjujuću stopu gubitaka – prema nedavnoj procjeni američkih dužnosnika, blizu 200.000 mrtvih u godinu dana rata. Takvi zapanjujući gubici brzo bi opteretili mnoge vođe, ali s Putinove točke gledišta, cijena odustajanja od rata bila bi gubitak same Rusije. “U Putinovim očima alternativa bi bila izgubiti 145 milijuna Rusa. To je pitanje opstanka Rusije”, rekla je Tatjana Stanovaja, viša suradnica u Zakladi Carnegie za međunarodni mir.

Ratovi, dobiveni ili izgubljeni, rijetko svrgavaju moćnike poput Putina. Studija iz 2016. koju su provele znanstvenice Sarah Croco i Jessica Weeks otkrila je da su od 1919. autoritarni vođe u visoko personaliziranim režimima uglavnom izdržali ratove koji su se vodili – bez obzira na to koliko bili loši. Ratovi čak mogu ponuditi zaštitu od državnih udara, rekla je Andrea Kendall-Taylor, koja je proučavala političku dinamiku autoritarnih režima kao viša analitičarka u CIA-i.

Ruske elite i dalje vide Putina kao najbolju šansu da spriječe potpuni kolaps sustava kakav poznaju, rekla je Stanovaja. U očima ruskih najviših dužnosnika dvije najneposrednije prijetnje statusu quo dolaze od autsajdera – poput Jevgenija Prigožina i njegove grupe Wagner – ili od narodne pobune, dodala je Stanovaja. “Među elitama postoji izražen strah da se sve može srušiti, pa će radije zadržati Putina nego suočiti se s bilo kakvim promjenama.”

Budući da je prostor za neslaganje u Rusiji brutalno smanjen i ankete javnog mnijenja pokazuju veliku javnu potporu ratu, strahovi elite od pobune na lokalnom nivou čine se neopravdanim. Međutim, iskre je teško uočiti. Malo je ljudi očekivalo da će samoubojstvo tuniskog prodavača voća 2011. izazvati pobune i građanske ratove diljem Bliskog istoka.

“Uvijek se pokušavam podsjetiti na zabludu linearnog razmišljanja. Tko je mogao predvidjeti dolazak bivšeg sovjetskog vođe Mihaila Gorbačova? Uvijek se trebamo pripremiti za iznenađenja koja se mogu dogoditi”, rekla je Fix.

Ipak postoji nada za Rusiju?

Blage naznake nade za budućnost Rusije leže u njezinom stanovništvu, a ne među elitom. Rusi, primijetio je Frye u svojoj knjizi, bogatiji su i bolje obrazovani od prosječnog građanina autokracije. Mlađe generacije u Rusiji pokazale su se prema anketama mnogo otvorenijima prema Zapadu, a nedavna istraživanja pokazuju da su mladi u zemlji skeptičniji prema ratu od starijih. Barem na papiru, Rusija ne mora ostati autoritarni režim.

“Slika o budućnosti Rusije kompleksnija je od jednostavnog stava da će sve biti u redu ako se riješimo Putina ili da je Rusija težinom povijesti osuđena na autokratski režim”, rekao je Frye.

Gledajući iznad zidova Kremlja, ekonomski oblaci izgledaju mračno – bez obzira na to kako se rat odvija. Sjedinjene Američke Države i njihovi saveznici nametnuli su valove neviđenih financijskih kazni Rusiji, koja je nadmašila Iran i postala zemlja s najviše sankcija na svijetu. Ali dosadašnji učinak bio je daleko od scenarija spaljene zemlje predviđenih prije invazije.

Međunarodni monetarni fond predvidio je da će rusko gospodarstvo ove godine ostvariti malen rast od 0.3 posto, dok ekonomisti koje je anketirala Ruska središnja banka predviđaju manje ružičasto – ali daleko od katastrofalnog – smanjenje od 1.5 posto. “Sve dok Rusija nastavlja negdje prodavati naftu, plin i robu, država će ostvarivati prihode”, rekla je Hill.

Stručnjaci za sankcije primjećuju da kazne nikada nisu imale za cilj urušiti rusko gospodarstvo, već su prije trebale razbiti moskovski ratni stroj – nešto za što američki dužnosnici vjeruju da se događa. Mogućnost Rusije da pristupi naprednim poluvodičima smanjena je za 70 posto, procijenilo je američko ministarstvo financija prošle godine, čime je proizvodnja sofisticiranih hipersoničnih balističkih projektila gotovo zaustavljena. Međutim, Moskva se pokazala sposobnom izazvati pustoš u Ukrajini koristeći nesofisticirane bespilotne letjelice iranske proizvodnje.

Autoritarni režimi mogu biti iznenađujuće otporni

Rusija je godinama pokušavala zaštititi svoje gospodarstvo od sankcija, a autoritarni režimi mogu se pokazati iznenađujuće otpornima: Iran je još uvijek prijetnja Bliskom istoku, unatoč godinama međunarodnih napora da se režim izolira i prekine njegovo financiranje.

“Postoje zemlje diljem svijeta koje se nekako uspijevaju održati na okupu i nastavljaju iskazivati snagu, poput Irana, ali ne pridonose većem prosperitetu čovječanstva”, rekla je Hill.

Još jedan scenarij o kojem Zapad raspravlja je da je Putin možda pokrenuo raspad Ruske Federacije budući da bi se njezine konstitutivne republike – od kojih su mnoge bile zauzete tijekom stoljeća imperijalne ekspanzije – mogle nastojati odvojiti od Moskve. Izvješća da su ruske etničke manjine neproporcionalno korištene kao topovsko meso u ratu dodatno su potaknula nagađanja. Većina stručnjaka smatra da je potpuni kolaps Rusije malo vjerojatan budući da je Moskva ustrajno radila na oduzimanju političke moći svojoj 21 konstitutivnoj republici.

“Ne vidim previše snage u tim regijama da se odvoje. Mislim da je vjerojatnost za to prilično mala”, rekao je Marran, bivši šef estonske obavještajne službe. Također je teško zamisliti da se Rusija rascjepka a da ne upadne u krvavi kaos – kao što se dogodilo u bivšoj Jugoslaviji iako u puno većoj mjeri. Moskva je vodila dva spektakularno nasilna rata 90-ih i ranih 2000-ih, nastojeći ugušiti separatističke pokrete u malenoj planinskoj republici Čečeniji.

“Ako razmišljate o zemlji koja se raspada, a raspolaže sa 6000 nuklearnih bojevih glava, to je prilično zastrašujuća perspektiva”, rekla je Angela Stent, stručnjakinja za rusku vanjsku politiku.

Prije manje od dvije godine, u lipnju 2021., Putin i novi predsjednik SAD-a Joe Biden susreli su se u vili iz 18. stoljeća na obalama Ženevskog jezera dok je Washington pokušavao izgraditi “stabilan i predvidljiv” odnos s Rusijom. Ovaj potez nije učinio mnogo da obuzda revizionističke ambicije Moskve. Samo nekoliko mjeseci kasnije američki obavještajni dužnosnici počeli su hvatati prve znakove da Rusija kreće u rat, a odnosi između SAD-a i Rusije od tada su strmoglavo krenuli prema dolje.

Odnosi Rusije i Zapada će se teško poboljšati

S Putinom, ili barem putinizmom, koji će se zadržati u doglednoj budućnosti, malo je vjerojatno da će se odnosi Rusije i Zapada poboljšati nakon rata. Ukrajina će ostati pod prijetnjom. Neophodni napori da se Moskva pozove na odgovornost za zločine počinjene u Ukrajini dodatno će zakomplicirati stvari.

“Unatoč svim pozitivnim učincima koje bi ruski poraz mogao imati, ne očekuje nas zlatno doba stabilnosti. Trebamo se pripremiti za poraz Rusije jednako kao što se trebamo pripremiti za povratak Rusije”, rekla je Fix. Sva razmišljanja o tome da bi se Rusija mogla rekonstruirati kao Njemačka nakon Drugog svjetskog rata zanemaruju način na koji se to dogodilo.

“Nije Nijemcima iznenada izašlo iz duše da su im potrebni demokracija i preispitivanje vlastite povijesti. Okupacijske su vlasti bile te koje su Njemačku natjerale na denacifikaciju i izgradnju demokratskih struktura”, dodala je Fix.

Dok će dužnosnici obavještajnih službi i planeri politike diljem Zapada nastaviti pomno analizirati Rusiju, tražeći naznake kamo zemlja ide, raspon realnih opcija za postizanje promjena unutar Rusije ostaje vrlo ograničen.

“Jedna stvar koju smo naučili u 30 godina od raspada Sovjetskog Saveza je da Zapad ima vrlo malo utjecaja na ono što se događa unutar Rusije”, rekao je Stent.