UKRAJINA je povukla crtu po zemlji, a ta je linija Bahmut. To je grad za koji malo tko kaže da je strateški važan, ali za koji su već deseci tisuća umrli u borbama. Počela je prije više od sedam mjeseci i najduža je bitka dosad u ratu.

Dvije brigade ukrajinske vojske koje brane južno krilo grada omogućile su prošli tjedan BBC-ju pristup svojim položajima dok su se nastavljale žestoke borbe u i oko Bahmuta. Vojnici su proveli mjesece suočavajući se i s regularnim ruskim vojnim snagama i sa zatvorenicima koje je regrutirala privatna vojna Wagnerova skupina, koji su u gomilama napadali njihove rovove. Vojnici kažu da su ruski gubici daleko veći od njihovih, ali neprijatelj koristi nove tehnike kako bi pokušao zauzeti grad i okolna sela.

Ukrajinske snage su brojčano slabije i lošije naoružane, ali na brežuljku prema jugu nalazi se protutenkovska skupina iz 3. samostalne jurišne brigade. 3Storm – kako ih zovu – su nepopustljivi. Iskopali su rovove duboko u zemlji. Drvene grede koji podupiru krov tresu se dok rusko topništvo udara u neposrednoj blizini, a poljski miševi jure duž dasaka. Zastarjeli poljski telefon stoji u drvenom kutku; to su uvjeti koje bi i njihovi djedovi lako prepoznali.

“Ne mogu doći do nas, vidimo na kilometar na sve strane. Možemo pogoditi neprijatelja sa svime što imamo”, kaže bradati 26-godišnji vojnik ratnog imena Patuljak, pokazujući ruske položaje.

Grad je klaonica

Ni ruska ni ukrajinska vojska ne objavljuju službene podatke o žrtvama u Bahmutu ili drugdje, ali većinom napušteni grad postao je klaonica.

U jednom tjednu borbi za grad Patuljkova četa suočila se s regrutiranim zatvorenicima iz ruske Wagnerove skupine: “Imali smo bitke svaka dva sata. Pretpostavljam da jedna satnija eliminira 50 ljudi dnevno.” U slučaju sumnje, ističe da su te brojke potvrđene izviđanjem iz zraka: “Rusko vozilo stiže, iznose 50 tijela, prođe dan, ponovno iznose 50 tijela.” Njegova satnija izgubila je djelić tog broja, tvrdi Patuljak.

Ukrajina procjenjuje da na svakog svog poginulog vojnika Rusija gubi sedam. Početkom ovog tjedna Rusija je objavila da je ubila više od 220 ukrajinskih vojnika u 24 sata borbe za Bahmut. Nijedan od ovih brojeva ne može se neovisno provjeriti.

U intervjuu za The Wall Street Journal, dvojica zarobljenih vagnerovaca objašnjavaju da su prije nego što su poslani naprijed prošli vrlo malo obuke osim puzanja kroz šumu u mraku. Nakon šest mjeseci služenja na frontu bivaju oslobođeni – pod pretpostavkom da prežive.

Mijenjaju se uvjeti

Uvjeti duž cijelog istočnog fronta dugačkog 1000 kilometara počeli su se mijenjati. 3Stormovo skrovište na vrhu brda djeluje poput suhe zemlje u usporedbi s okolnim teritorijem. Rano proljeće pretvorilo je dotad tvrdo tlo u blatnu kašu – što bi moglo pogodovati braniteljima. Da bi se došlo tamo, treba pješice slijediti ukrajinske vojnike. Nakon nekoliko koraka čizme postaju kvrgave i teške od guste zemlje. Ambulantno vozilo s bojnog polja nesigurno juri, njegove gusjenice oru tlo i bacaju zemlju dok se bore za ravnotežu.

Ovdašnja sela su u ruševinama. Rukom pisani natpisi na vratima, uglavnom na ruskom, objavljuju: “Ovdje žive ljudi”, što zvuči kao molba, isto kao i obavijest. Ali ulice su potpuno prazne, osim napuštenih pasa koji tumaraju ruševinama uništenih farmi i kuća.

U posljednja dva mjeseca ruske su snage napredovale, pokušavajući opkoliti Bahmut. Zapovjednik ukrajinskih kopnenih snaga general Oleksandr Sirski kaže da će njegove postrojbe nastaviti pružati otpor: “Svakim danom postojanog otpora dobivamo dragocjeno vrijeme da smanjimo neprijateljske ofenzivne sposobnosti.” Ali nisu samo Rusi upali u zamku Bahmuta. Tamo umiru i Ukrajinci, u sve većem broju.

Na obronku se skupina vojnika okupila oko topničkog položaja, a BBC-jev reporter pita Patuljka ima li smisla obrana mrtvog grada, okruženog neprijateljem, s obzirom na to da Ukrajina trpi gubitke zbog neobučenih ruskih robijaša.

“Pitao sam se trebamo li nastaviti braniti Bahmut. S jedne strane, ovo što se sada događa ovdje je užasno. Nema riječi da to opišem. Ali alternativa je da odustanemo od Bahmuta i preselimo se u drugo naselje. Kakva je razlika između obrane Bahmuta ili bilo kojeg drugog sela?” odgovorio je ukrajinski borac.

Njegov suborac, snažno građen muškarac s punom tamnom bradom koji se zove Holm, slaže se s njim: “To za nas ovdje nije strateško pitanje. Mi smo obični vojnici. Ali ovo je naša zemlja. Možemo se onda povući u Časiv Jar, pa iz Časiv Jara u Slovjansk, pa se onda povući do Kijeva. Neka prođe godina ili dvije, četiri ili pet – ali moramo se boriti za svaki komad naše zemlje.”

Rusi razvijaju nove metode

Muškarci se bore već više od godinu dana i kažu da se ruske metode razvijaju.

“Oni uče, postaju pametniji i to me stvarno izluđuje. Pošalju grupu od pet idiota dovedenih iz zatvora. Oni odmah ginu, ali neprijatelj vidi gdje ste, kreće se okolo i vi ste odjednom okruženi s leđa”, govori Patuljak za BBC.

Holm napominje da Rusija sada učinkovitije koristi dronove naoružane granatama: “Znali smo ih bacati i izbezumiti neprijatelja.” Sada oni bacaju granate iz dronova na naše položaje.

Prije rata Patuljak je vodio mlade na planinarenje po Karpatima na zapadnom rubu zemlje. Ovdje na istočnom ukrajinskom frontu, to je sada davno sjećanje. Od tada je bio u mnogim bitkama, ali užas Bahmuta je sada njegova svakodnevica.

Na pitanje o Wagnerovoj robijaškoj vojsci, on zastane da razmisli i kaže: “Bit ću iskren. To je genijalno. Okrutna, nemoralna, ali učinkovita taktika. Uspjelo je. I još uvijek funkcionira u Bahmutu.”

Nekoliko dana kasnije, BBC-jev reporter ponovno je u istom području, naguran s još četvoricom u džip UAZ iz sovjetske ere. Na volanu je logo BMW-a, ističe vozač Oleg. Malo govori dok drži volan i snažno se koncentrira dok se automobil teško probija kroz plićake blata. Automatska paljba ispred signalizira da se približavaju 28. mehaniziranoj brigadi, koja je izravno suprotstavljena Rusima.

Ratni krajolik se mijenja u trenu – muškarci su se zavukli u šumicu, ruska vatra je oštetila stabla. Za mjesec dana drveće će im omogućiti zaklon. Zasad ih gole grane izlažu pogledu dronova. U blizini kreće razmjena vatre, a ruske granate pogađaju na oko 500 metara udaljenosti. Ali nekadašnji arhitekt, 48-godišnji Boris koji je sada kapetan u vojsci, čini se bezbrižnim.

“Današnji rat je rat bespilotnim letjelicama, ali možemo slobodno hodati okolo, jer danas ima vjetra i kiše, pa letjelicama to smeta. Da je danas mirno, i naše letjelice i neprijateljske letjele bi nad nama”, kaže Boris.

Oružje iz 19. stoljeća još uvijek kosi ljude po crnoj ukrajinskoj zemlji

Na povratku Oleg naglo zaustavlja džip. Ispred vozila leži dron koji je skrenuo s kursa. Brzo uklanja baterije i unosi ga u auto – ispada da je ukrajinski. Ali današnji rat nije toliko različit od prošlosti.

Prije dvije noći, 28. brigada je napadnuta od ruskog pješaštva i tenkova. Na ukopanom topničkom položaju hladna kiša kaplje kroz krov na zemljani pod. U goli krajolik uperen je mitraljez Maxim s redenikom i čvrstim željeznim kotačima.

“U funkciji je samo kada je u tijeku masivni nap, tada stvarno radi. Dakle, koristimo ga svaki tjedan”, kaže Boris.

I tako se vodi bitka za Bahmut, dok zima prelazi u proljeće u Europi 21. stoljeća. Oružje iz 19. stoljeća još uvijek kosi ljude po crnoj ukrajinskoj zemlji.