OVAJ tjedan vijesti s ukrajinskog bojišta razlikovale su se jedino po datumima. Bitka za Bahmut nastavila se jednakom žestinom.

Onako kako je Putin zaglavio u agresiji na Ukrajinu jer je previše uložio u nju da bi je obustavio bez jasne i nedvojbene pobjede, tako ni Jevgenij Prigožin, vlasnik plaćeničke vojske Wagner, ne može odustati od Bahmuta – jednostavno je previše uložio želeći od sebe učiniti ruskog heroja.

S druge strane, predsjednik Zelenski ne dozvoljava ukrajinskoj vojsci da prepusti Bahmut, bez obzira na gubitke. Politički je interes ovog puta važniji od vojne logike. Bahmut je postao najkrvavija bitka i simbol ukrajinskog otpora. Čak veći i od Mariupolja.

Zelenskom je Bahmut sve

Svaki narod u najtežim trenucima treba simbole, ideale i heroje. Treba jasan cilj. Zelenskom je Bahmut sve to. I još više. Jer kad bi se Ukrajinci povukli iz Bahmuta, ruske bi snage krenule razarati neki drugi ukrajinski grad. Pa treći i četvrti. I tako sve dok ih ili ukrajinska vojska ne pobijedi i izbaci iz Ukrajine ili dok se uslijed veličine gubitaka ruska vojska ne raspadne iznutra. Jednostavno implodira i uruši se te za sobom povuče i cijelo rusko društvo.

I tu je Bahmut jako važan. Ukrajinci nemaju drugu opciju nego nastaviti se braniti. Odustanu li, nestat će ne samo kao država već i kao narod. Oni koji bi preživjeli prvi val ruske odmazde ili bi bili raseljeni ili bi morali trpjeti torturu staljinističkih razmjera koju bi provodili ukrajinski prorusi i doseljeni Rusi.

Kako bi to izgledalo, mogli smo vidjeti na velikom okupljanju u Moskvi povodom godišnjice pokretanja “specijalne vojne operacije”. Uz Putina jedna od “zvijezda” bila je trinaestogodišnja Ukrajinka Anja Naumenko koja je u ruskom granatiranju Mariupolju izgubila majku. Nakon okupacije grada odvedena je sa sestrom u Rusiju i sramotno izvedena pred kamere i ratnohuškačku rulju na stadionu Lužniki.

Onom istom na kojem je hrvatska reprezentacija osvojila srebro, koji sada služi za Putinova masovna politička okupljanja. Anja je samo jedno od 16 tisuća ukrajinske djece koju su Rusi oteli i odveli u Rusiju. Izgube li Ukrajinci rat, te brojke neće biti u desecima tisuća, već u stotinama, možda i milijunima.

Kad se narod doslovno bori za pravo na opstanak, neprimjereno mu je brojati gubitke

Kad se neki narod doslovno bori za pravo na opstanak, onda je neprimjereno brojati mu gubitke. Iz zapadnih medija špekuliraju o visini gubitaka ukrajinske vojske, zanemarujući činjenicu da se Ukrajinci doslovno bore za opstojnost, da bi se u slučaju poraza ukrajinski gubici brojali u milijunima. Onda se zapadni političari i diplomati čude što Ukrajinci taje podatke o gubicima i od njih. Žale se da im Ukrajinci ne vjeruju. Ma baš čudno.

Možda Ukrajinci ne vjeruju Zapadu jer im je obećao dati 300 Leoparda 2, a na kraju će do proljeća dobiti 150 Leoparda. Od toga samo 50 Leoparda 2 i 100 odavno zastarjelih Leoparda 1. Povrh toga, većina doniranih Leoparda 2 bit će lošija inačica A4, a tek nekoliko znatno boljih A5 i A6.

Ako ukrajinski vojnici krenu u proljetnu ofenzivu, morat će ići u tenkovima T-64 i T-72 jer 50 Leoparda 2 ne može donijeti prevagu, a Leopardi 1 su toliko zastarjeli da su sadašnji ukrajinski tenkovi bolji od njih. Pokazalo se da političari olako daju obećanja, ne razmišljajući o tome kako će ih ispuniti. Ukrajinska nadanja da će proljetnu ofenzivu izvesti sa zapadnim tenkovima i borbenim vozilima pješaštva sad su sve manja.

Doduše, uz spomenute Leoparde 2 treba pridodati i 28 britanskih Challengera 2 koji bi mogli stići tijekom travnja ili početkom svibnja. Amerikanci su obećali dati 31 tenk Abrams, no s rokom isporuke krajem ove ili početkom naredne godine. Iako svi zapadni generali, vojni analitičari, pa onda valjda i političari znaju da kvaliteta tenka ima utjecaj samo ako je spojena s kvantitetom.

Za europsku škrtost nisu uvijek krivi političari i generali

Mora se priznati da za europsku škrtost nije uvijek krivica na političarima i generalima koji ne bi dali svoje blago. Često doslovno nemaju što dati. Tako njemačka vojska na papiru ima 245 Leoparda 2A5/A6/A7, no pukovnik André Wüstner, čelnik neovisne vojne udruge Deutsche BundeswehrVerband, tvrdi da je samo 30 posto tih tenkova sposobno za borbeno djelovanje.

To bi značilo da Bundeswehr u ovom trenutku zapravo ima samo 73 tenka. Pa kad 14 pošalje Ukrajincima, ostat će na 59. Naravno da njemačke tvrtke Krauss-Maffei Wegmann (proizvođač Leoparda) i Rheinmetall imaju kapaciteta da sve njemačke tenkove osposobe za borbu u vrlo kratkom vremenu, no ti su kapaciteti trenutno zauzeti pripremom tenkova za slanje Ukrajini.

Britanski generali su se silno protivili bilo kakvom slanju Challengera 2 Ukrajini jer će, nakon što im prepuste 28 primjeraka, ostati na samo 157. Jednako jadno stanje je i u francuskoj vojsci – na papiru imaju 222 Leclerca, no za borbu je spremna jedva polovica. Na početku stoljeća imala ih je više od 800.