ISTOČNI ukrajinski grad ni po čemu nije strateška točka, ali to više nije bitno. Kako počinje druga godina sukoba za koji se predviđalo da će trajati nekoliko dana, Vladimir Putin nastavlja ubacivati svoje snage u borbu oko grada, a Ukrajinci ih nastavljaju ubijati.

Prvi znak da će Bahmut postati katastrofa za Ruse pojavio se prije devet mjeseci, i to 50-ak kilometara sjeverno od tog grada u istočnoj Ukrajini.

Bitka koja bjesni više od sedam mjeseci

11. svibnja 2022. godine dijelovi ruske motorizirane streljačke brigade – stotine vozila i tisuće vojnika – pokušali su pregaziti rijeku Siverskij Donec kako bi proširili ruske uspjehe u ukrajinskoj regiji Donbas, piše Forbes. Ukrajinske bespilotne letjelice i izvidnica uhvatili su brigadu usred prijelaza. Ukrajinci su ispaljivali salvu za salvom iz teškog topništva prema ruskim snagama koje su bile zgusnute na otvorenim obalama rijeke.

Dok se dim razilazio, deseci ruskih tenkova i borbenih vozila ležali su uništeni, a vjerojatno su stradale stotine Rusa. “Pokušaj prijelaza rijeke pokazao je zapanjujući nedostatak taktičkog smisla”, navodi Institut za proučavanje rata u Washingtonu.

Ovaj događaj bio je uvod u ruski napad na Bahmut. Otprilike u isto vrijeme kad se dogodio masakr na rijeci, deseci tisuća slabo obučenih i loše vođenih Rusa stalno su jurišali prema dobro pripremljenim ukrajinskim položajima oko Bahmuta, grada s prijeratnih 70.000 stanovnika koji leži 17 kilometara jugozapadno od Sjeverodonjecka, jednog od većih gradova Donbasa koji su zauzeli Rusi.

Ruski gubici bili su toliko veliki – procjene su se u to vrijeme kretale čak do 50.000 poginulih i ranjenih – da je Kremlj organizirao hitnu mobilizaciju, ciljajući uglavnom nesposobne sredovječne muškarce iz regija daleko izvan Moskve, kako bi popunio svoje snage. Kremlj bi te ljude naoružao viškom hladnoratovskog oružja i gurnuo ih u bitku nakon samo nekoliko dana obuke.

Odlučujuća bitka druge faze rata

Ruski napad na Bahmut vjerojatno je bio prva i odlučujuća bitka druge faze rata. Iznenađenje ruskog ničim izazvanog napada 24. veljače 2022. je prošlo. Izgladnjele i potučene ruske brigade koje su neuspješno bile pokušale opkoliti Kijev povlačile su se dok su sve iskusnije ukrajinske brigade, naoružane novim oružjem zapadne proizvodnje, jurile za njima.

Ono što je trebao biti munjevit ruski napad na Ukrajinu pretvorilo se u krvavi obračun. Brzi rat postajao je rat iscrpljivanja, u kojem strana koja ubije najviše ima veće šanse za pobjedu.

Nigdje ova užasna računica nije očitija nego u Bahmutu. Vidjelo se to još prošlog ljeta, kada su postali očiti razmjeri ruskih gubitaka oko grada. Još je to očitije sada, devet mjeseci kasnije, dok se bitka za Bahmut zahuktava, ruski predsjednik Vladimir Putin obećava da će se nastaviti boriti, a Ukrajina, nadahnuta vodstvom vlastitog predsjednika, bivšeg komičara Volodimira Zelenskog, ne pokazuje nikakav znak da će se povući.

Zašto Bahmut?

Neki gradovi i mjesta imaju očitu vojnu vrijednost. Možda se nalaze na uzvisinama ili leže uz strateške ceste, željezničke pruge ili plovnu rijeku. Možda je u njima tvornica tenkova ili neka druga vitalna industrija.

Bahmut ne ispunjava nijedan od ovih kriterija. Ono što je najbliže strateškoj kvaliteti je blizina nekoliko glavnih cesta koje povezuju slobodne ukrajinske gradove u zapadnom Donbasu. Ali Bahmut nije ništa važniji kao prometno čvorište od bilo kojeg drugog grada prema sjeverozapadu.

Razlog zbog kojeg su Rusi napali upravo Bahmut možda ima manje veze s vojnom nego s političkom strategijom. Prvih nekoliko mjeseci operacija u Bahmutu bila je glavni zadatak Wagnerove grupe, tajanstvene plaćeničke kompanije koju je navodno financirao Jevgenij Prigožin, bivši prodavač kobasica i Putinov miljenik.

Wagnerova grupa surađuje s ruskom vojskom, ali nije dio ruske vojske. Umnogome se radi o najvećem suparniku vojske za resurse u Moskvi. Analitičari su zaključili da su Wagnerovi napadi na Bahmut bili način da se oko kompanije stvori narativ o tome kako je to jedina ruska sila koja je još uvijek sposobna pobijediti Ukrajince. Ideja je očito bila da Wagner svoju reputaciju na bojnom polju pretvori u politički utjecaj u Moskvi. “Prigožin nastavlja stjecati moć i uspostavlja vojnu strukturu paralelnu ruskim oružanim snagama”, objasnio je ISW.

No kao politički gambit, Bahmut je bio neuspjeh.

Ljudski valovi

Kako bi podržao svoj napad na Bahmut, Wagner je angažirao tisuće ruskih veterana, čak je i jednog odvažnog pilota koji je izbačen iz ruskih zračnih snaga 2012. godine jer je ukrao i srušio lovac Suhoj Su-27.

Kompanijsko regrutiranje dalo joj je malu prednost nad razbijenom ruskom vojskom, barem nakratko. Ista prednost nikad se nije proširila na njezine operacije protiv ukrajinske vojske. U obrani Bahmuta ukrajinsko glavno zapovjedništvo izmjenjivalo je neke od svojih najboljih brigada – uključujući, krajem prošle godine, 93. mehaniziranu brigadu.

Ova brigada nije najblistavija od desetaka ukrajinskih brigada na prvoj crti, ali je jedna od najbrutalnije učinkovitih. Brigada je sa svojih pet tenkovskih i pješačkih bojni – ukupno nekoliko tisuća vojnika i stotinjak ili više oklopnih vozila, uključujući modernizirane tenkove T-64 – izdržala neke od najkrvavijih bitaka u ovom ratu.

Ova brigada, kao i druge ukrajinske brigade potpomognute velikim topovima moćne 40. topničke brigade, borila se protiv onoga što je general američke vojske Mark Milley, načelnik Združenog stožera oružanih snaga, opisao kao “vrlo uspješnu mobilnu obranu”.

Umjesto da tvrdoglavo drže svaki rov, bunker ili podrum dok ih ne pregaze, Ukrajinci se povlače kada su u opasnosti od poraza. Odmaraju se i naoružavaju, a zatim kreću u protunapad kad se Rusi iscrpe.

Ova fleksibilnost čuva ukrajinsku borbenu snagu, ali zahtijeva strpljenje i timski rad. Nekih dana moglo bi se činiti da Ukrajinci gube oko Bahmuta, ali samo zato što su odlučili zamijeniti prostor za vrijeme.

Ukrajinski zapovjednici gledaju dalekosežno

Pričekajte nekoliko dana i Ukrajinci ne samo da će težiti ponovnom osvajanju teritorija koji su nedavno izgubili već bi mogli i krenuti naprijed. Sve dok viši zapovjednici shvaćaju da je jednodnevno povlačenje cijena koju brigade s prve crte plaćaju za napredovanje sljedećeg dana, mobilna obrana je dugoročni pobjednik protiv kratkovidnog neprijatelja.

Ukrajinski zapovjednici gledaju dalekosežno. Kontrast s ruskim zapovjednicima oko Bahmuta ne može biti veći. Wagnerovi časnici više puta su bacali svoje najbolje trupe na ukrajinske položaje.

Gubici su bili veliki. Do prošle jeseni Wagneru su bile prijeko potrebne svježe snage. Ruska vojska je upravo bila okupila 300.000 ljudi u očajničkom pokušaju da nadoknadi vlastite gubitke. Jednako očajnički tražeći nova topla tijela, Wagner je posegnuo za iznenađujućim izvorom – ruskim zatvorima.

Predstavnici kompanije nudili su osuđenicima pomilovanja u zamjenu za nekoliko mjeseci boravka na prvoj crti. Isprva je to bila primamljiva ponuda. Wagner je brzo mobilizirao 40.000 bivših zatvorenika i pojačao svojih 10.000 profesionalnih boraca oko Bahmuta.

Ovi bivši robijaši bili su zapravo topovsko meso i na front su došli gotovo bez ikakve pripreme. Omogućili su Wagneru da održi tempo svojih napada na ukrajinsku obranu, ali nisu imali puno šanse da se probiju i završe bitku pod ruskim uvjetima. “Njihova je taktika poslati ljude da umru”, rekao je Oleksandr Pohrebiskij, narednik ukrajinske 46. mobilne zračne brigade, za ukrajinsku Pravdu.

Wagnerove snage uspjele su napredovati do predgrađa Bahmuta, ali samo nakratko. Urbana borba zahtijeva vrlo obučeno pješaštvo s izvrsnim vodstvom na nižoj razini, navodi britansko ministarstvo obrane.

Ukrajinske brigade imaju visoko obučeno pješaštvo, dijelom zahvaljujući NATO instruktorima. Imaju i dobre mlađe lidere zahvaljujući vojnoj kulturi koja odgovornost raspodjeljuje na mlađe časnike i narednike, a ne isključivo na ostarjele pukovnike i generale, kao što je ruski običaj.

Dosad su čak i ukrajinske teritorijalne trupe – ekvivalent Nacionalne garde američke vojske – osposobljene i postale učinkovite u bitkama. Jedna od najboljih teritorijalnih brigada, 241., branila je Bahmut tijekom kritične faze dugotrajne bitke krajem prošle godine.

Dok je bahmutska kampanja u prosincu ulazila u svoj sedmi mjesec, Ukrajinci su bili u prednosti. “Malo je vjerojatno da će ova vrsta borbe favorizirati loše obučene Wagnerove borce”, priopćilo je ministarstvo obrane Velike Britanije. Zelenski je 21. prosinca posjetio liniju bojišnice u Bahmutu: “Ruska vojska i plaćenici napadaju Bahmut bez prestanka od svibnja. Napadaju ga dan i noć, ali Bahmut se drži.”

Najmanje 4000 Wagnerovih boraca poginulo je oko Bahmuta 2022. godine, piše The Guardian. Do početka 2023. glas se proširio ruskim zatvorima. Dragovoljaca je bilo sve manje dok Prigožin 9. veljače nije objavio da Wagner više neće regrutirati osuđenike. Zapravo su mu osuđenici okrenuli leđa.

Godina pred nama

Lišen glavnog izvora svježeg ljudstva, Wagner više nije mogao podržavati napad na Bahmut. Postupno, u razdoblju od nekoliko tjedana početkom ove godine, regularne ruske trupe, uključujući dobro obučene padobrance, zamijenile su plaćenike koji su se ondje borili. Postupnom zamjenom ruske trupe zadržale su inicijativu oko grada”, objavio je ISW. Najveći uspjeh koji su ruske snage postigle oko Bahmuta u osam mjeseci nemilosrdnih i skupih borbi dogodio se 12. siječnja kada su zauzele Soledar, malo naselje iznad labirinta rudnika soli sjeverno od Bahmuta.

Kapitulacija Soledara nije značila da je i Bahmut bio u neposrednoj opasnosti od pada. “Wagnerovo zauzimanje središta i većeg dijela Soledara je nedvojbeni taktički uspjeh. Međutim, neprijateljski front nije probijen. Neprijateljsko zapovjedništvo definitivno kontrolira situaciju”, napisao je Igor Girkin, bivši časnik ruske vojske koji je odigrao ključnu ulogu u ruskoj aneksiji Krima 2014. godine.

To je još uvijek vrijedilo tjednima kasnije. Think tank ISW ne predviđa skori pad Bahmuta u ruke ruskih snaga. Ako Rusi ipak zauzmu Bahmut, to bi se moglo dogoditi zato što je ukrajinski glavni stožer konačno odlučio zamijeniti grad za vrijeme. “Ukrajinsko zapovjedništvo radije će se povući nego riskirati neprihvatljive gubitke”, smatra ISW.

Sam Bahmut Kijevu nikad nije toliko vrijedio, pogotovo jer su ga civili gotovo napustili. Njegova glavna vrijednost bila je prilika – prilika za ubijanje Rusa. Ukrajinci su iskoristili tu priliku, a Rusi su u tome sudjelovali, baš kao što su učinili na rijeci Siverskij Donec prošlog svibnja. Tjedan za tjednom, mjesec za mjesecom, Rusi su jurišali na Bahmut s masama nedovoljno obučenih vojnika. Ukrajinci su ih ubijali na stotine.

U najboljem slučaju, tijekom dugotrajne kampanje Wagnerove trupe napredovale su 100 metara dnevno, procijenio je Prigožin. U devet mjeseci napredovali su oko 25 kilometara oko Bahmuta. Svaki je kilometar, međutim, plaćen s nekoliko stotina mrtvih Rusa.

“Situacija se može promijeniti za pola dana”

Denis Pušilin, čelnik separatističke Narodne Republike Donjeck u istočnom Donbasu, tvrdio je da bi ruska pobjeda u Bahmutu otvorila put prema Kramatorsku i Slovjansku, 40 kilometara sjeverozapadno od Bahmuta.

Možda je to zaista tako. Ili se možda Ukrajinci povuku iz Bahmuta kako bi se mogli reorganizirati i pokrenuti protunapad kojim bi ponovno zauzeli grad. “Situacija se može promijeniti za pola dana”, rekao je ukrajinski narednik Pohrebiskij.

“Pušilinova očekivanja prodora u Bahmut dodatno ukazuju na to da se Rusi i dalje suočavaju s izazovima u točnoj procjeni odnosa vremena i prostora kada je riječ o ruskim vojnim sposobnostima”, ističe ISW.

Prije godinu dana Kremlj se nadao da će zauzeti Kijev i srušiti ukrajinsku vladu u nekoliko dana. Tri stotine šezdeset i pet dana kasnije, nakon što je u Ukrajini izgubio čak 270.000 ubijenih i ranjenih vojnika, Kremlj se muči da zauzme jedan beživotni, nestrateški grad. Ali nastavlja pokušavati.
Bahmut je simbol krvave borbe – i mogući vjesnik sljedeće godine teških borbi.